Goji bobice, maca prah, camu camu, baobab, acai bobice, moringa... sve su to egzotične namirnice koje se smatraju superhranom jer su krcate za ljudski organizam korisnim sastojcima.
Nude se u specijalizranim trgovinama i navodno imaju prave supermoći. No cijena im nije baš super, a često im je i porijeklo upitno pa se za neke od njih spominju da im je zemlja uzgoja zapravo Kina i to neko njeno područje koje nema veze s ekološkim uzgojem.
Sve to baca sjenu na egzoričnu superhranu pa se dobro zapitati ima li i kod nas namirnica koje bi nam mogle biti korisne za zdravlje.
Naravno da ima, ali mnoge od njih s vremenom smo bacili u drugi plan, a zatim gotovo zaboravili.
Među takvim zaboravljenim supernamirnicama s naših terena krije se i vučika (lat. Lupinus albus ili Lupinus luteus), mahunarka čija su zrna bogata bjelančevinama, vlaknima, vitaminima B skupine te mineralima poput magnezija, kalcija i željeza. Posebno je zanimljiva jer je po sadržaju proteina gotovo ravna soji, ali nema njezine kontroverze oko fitoestrogena.
Na prostoru Hrvatske najviše se koristila se na području Dalmacije i Istre, jer joj najviše prijaju pomalo sušni uvjeti pa na tim terenima i dan-danas raste divlja. Obično se pripremala na sličan način kao slanutak ili grah, a brašno od vučike znalo se dodavati u kruh.
U posljednjih 50-ak godina kod nas se rijetko koristila u svakodnevnoj prehrani te se uzgajala pretežno za stočnu hranu, u svrhu poboljšanja tla pa čak i kao ukrasna biljka. Međutim, u drugim je mediteranskim zemljama, primjerice u Španjolskoj i Portugalu, i dalje omiljena i to u mariniranom obliku koji se poslužuje kao grickalica uz piće, sok se u zemljama Bloiskog istoka kuhana i začinjena vučika prodaje na uličnim štandovima kao street food.
Srećom, posljednjih godina vučika sve više privlači pažnju kao nutritivno bogata i zdravstveno korisna mahunarka iznimno bogata biljnim bjelančevinama, koje čine čak 30 do 40 posto njezinog sastava, a uz to sadrže i značajne količine prehrambenih vlakana, zdravih masnoća i esencijalnih aminokiselina. Budući da ne sadrži gluten, vučika je prikladna i za osobe s celijakijom ili intolerancijom na gluten, a nizak glikemijski indeks čini je odličnim izborom za osobe koje žele stabilizirati razinu šećera u krvi ili regulirati tjelesnu težinu.
Osim nutritivnih prednosti, vučika ima pozitivan učinak i na zdravlje probavnog sustava. Vlakna koja sadrži djeluju prebiotički, odnosno potiču rast korisnih crijevnih bakterija, čime doprinose boljoj probavi i snažnijem imunitetu. Uz to, konzumacija vučike može pomoći u snižavanju razine lošeg kolesterola i regulaciji krvnog tlaka zahvaljujući prisutnosti nezasićenih masnih kiselina poput oleinske i linolenske.
No, kako bi bila sigurna za konzumaciju, vučika se mora pravilno pripremiti. Neke sorte sadrže prirodne gorke alkaloide koji mogu biti štetni ako se ne uklone.
Prvi korak je namakanje suhih sjemenki u vodi kroz 24 do 48 sati, uz redovito mijenjanje vode. Nakon toga sjemenke se kuhaju jedan do dva sata, a zatim se, ako je potrebno, ponovno namaču nekoliko dana, dok se gorčina potpuno ne izgubi. Tako pripremljena vučika može se začiniti maslinovim uljem, limunom, češnjakom i začinskim biljem te poslužiti kao zdrav i ukusan obrok ili grickalica. Na tržištu su dostupne i gotove kuhane sjemenke vučike, najčešće u salamuri, koje su odmah spremne za jelo.
Osim u cijelom obliku, vučika se sve češće koristi i kao brašno. Brašno vučike može se koristiti u pripremi kruha, peciva, palačinki i raznih bezglutenskih proizvoda, te kao dodatak smoothiejima i proteinskim pločicama.
Od vučike se u novije vrijeme također izrađuju veganski prehrambeni proizvodi poput "mlijeka", "sira" i "kobasica". Sve u svemu, čini se da je vrijeme za prisjetiti se ove zaboravljene superhrane, koja čini puno za zdravlje cijelog organizma, ali i za zdravlje okoliša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....