Svibanj, odnosno maj, poznat je po ružama, a to vrijeme ruža u Dalmaciji ima posebno značenje - vrijeme je za pripremu najfinijeg likera, rožolja. Postoji, naravno, i rusulin, omiljen na dubrovačkom području, no za njega se koristi isključivo vrsta ruže centifolia. Netko će reći da je sve to isto, ali oni finijeg nepca primijetit će razliku. Dobri su, naravno, i jedan i drugi, a mogli bismo reći da je rusulin uži pojam - no uži je pojam i rožoljo. Kako?
Rožoljo, vjerojatno, ddolazi od rosolio, talijanskog naziva za liker koji se pravi od jednakih djelova alkohola, šećera i vode kojima se dodaje i ono što određenom rosoliu daje ime. Jer, rosolio ne označava samo liker od ruže, kao što se često pogrešno navodi.
Naziv rosolio, naime, dolazi od latinskog ros soli, odnosno sunčeva rosa, i nema veze s riječju ruža, rosa. A zašto sunčeva rosa? Moguće zbog načina pripreme koji uključuje odležavanje mješavine sastojaka na osunčanom mjestu.
Uglavnom, rosolio bi bio naziv kojim se označava vrsta pića - baš poput naziva rakija i liker - pa bi se uz tu riječ obično navodila još jedna, za označiti sastojak koji je rosoliu dao aromu: rosolio di cannella, rosolio di menta, rosolio di bergamotto, pa eto i rosolio di rose. Moderna terminologija svrstava rosolio u biljne likere, a spomenimo i da se riječ rosolio u različitim djelovima Italije pojavljuje sa sitnim moderacijama, primjerice rosoliu (na Siciliji), baš kao što se ponegdje u Dalmaciji riječ rožoljo koristi u muškom, a ponegdje u ženskom obliku.
Ovaj drugi slučaj zabilježen je u članku koji je Slobodna Dalmacija objavila prije nekoliko godina i u kojem smo vam donijeli priču o Zdenku Jakusu iz Poljica pored Trogira, u čiji široki spektar interesa spada i izrada tarinskog likera od ruže. Kako je opisao našoj ekipi, liker radi od latica divlje, odnosno majske ruže, rakije i malo šećera, a navedenu smjesu drži oko 40 dana na suncu.
Zanimljiv je detalj oko izrade ovog likera za Slobodnu prije par godina otkrio Siniša Vuković. U tekstu o tome kako se na Braču tradicionalno izrađuju različite vrste rakije i likera otkrio je i proces izrade "rusulina olitiga rožolja" uz jedan dodatni korak zaslužan za posebno dobar okus.
Kako je opisao, u bocu se stave obilne količine latica ruža ubranih u vrtu, preliju se rakijom i ostave mjesec do dva da se moče. Nakon toga se tekućina procijedi kroz cjedilo ili gazu. Zatim se na litru procijeđenog likera uzmu dvije do tri žlice šećera, šećer se lagano otapa na vatri uz stalno miješanje, pa mu se postupno dodaje malo po malo ružulina. Kad se sve pomiješa, vatra se ugasi, liker se pusti da se ohladi i zatim se ulije u bocu.
Možda vas je zaintrigiralo i kako se liker od ruže radi u Italiji? Ako je tako, evo što vam je činiti. Latice ruže stavite i alkohol spremite u staklenku i dobro je zatvorite. Svako par dana protresite posudu, a nakon mjesec dana dodajte im sirup od jednakih djelova šećera i vode zagrijanih na laganoj vatri do vrenja. Sve dobro protresite, procijedite kroz cjedilo obloženom gazom i prelijte u čiste boce.
Priprema sicilijanskog rosolija malo je drugačija, jer taj liker sadrži dodatne sastojke za aromatizaciju. Latice ruže stave se u hermetički zatvorenu posudu s uzdužno zarezanom mahunom vanilije i litrom alkohola. Nakon deset dana u posudu se ulije još mlak sirup od vode i šećera, posuda se opet zaklopi i ostavi da stoji dvadesetak dana, uz povremeno protresanje. Po isteku spomenutog roka liker se procijedi i pretoči u boce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....