Kad stanemo pred vitrinu u mesnici, većina nas radi istu pogrešku – tražimo komad bez masnoće i pitamo mesara je li svježe. No iskusni mesari tvrde da je to potpuno pogrešan pristup. Prava istina krije se u onome što kupci najčešće ignoriraju: masnoći, boji i mirisu.
Mesari poručuju da se pri odabiru mesa ne treba oslanjati na tuđe mišljenje, nego na vlastita osjetila. Prvo što svaki dobar mesar gleda jest masnoća. Suprotno uvjerenju da je "najbolje ono najnemasnije", upravo masnoća daje mesu sočnost, mekoću i puni okus. Ali ne bilo kakva.
Snježno bijela masnoća
Kvalitetan komad, bilo da je riječ o junećem butu ili drugom rezu, mora imati čistu, snježno bijelu masnoću. Ako je požutjela ili je promijenila boju, meso više nije u besprijekornom stanju.
Boja mesa drugi je ključni pokazatelj.
Svježe meso ima prirodnu, ujednačenu nijansu karakterističnu za vrstu – ništa previše tamno, ništa previše blijedo. Miris mora biti blag, čist i ugodan, a komad u vitrini uredno obrađen, bez nepravilnosti koje upućuju na lošu klaoničku obradu.
Najzanimljiviji savjet? Kupci bi, kažu mesari, trebali prestati pitati: "Je li svježe?" Svježina se ne provjerava riječima, nego očima. Ako meso nije svježe, prvo mijenja boju, bez iznimke, bilo da kupujete junetinu, teletinu ili svinjetinu. Ako vam boja na prvu izgleda čudno, sumnjivo ili jednostavno "nije to to", nema potrebe gledati dalje. Takvo meso nije svježe.
Kupac koji vjeruje vlastitim osjetilima rijetko pogriješi. A mesar koji zna što gleda – nikad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....