"Prvi znak ljudske gluposti je potpuna odsutnost srama", izjava je koja se pripisuje Sigmundu Freudu, ocu psihoanalize. Ta naizgled jednostavna opservacija pruža dubok uvid u ljudsku psihu. Kada se susretnemo s osobom čije nas ponašanje ili riječi ostavljaju bez teksta, ne zbog njihove genijalnosti, već zbog drskosti i nedostatka srama, svjedočimo nečemu što je Freud smatrao ključnim pokazateljem.
Odsutnost srama nije samo karakterna mana, prema psihoanalitičkoj teoriji, ono je simptom dublje neuravnoteženosti unutar same strukture ličnosti. To je crvena zastava koja signalizira da unutarnji moralni kompas osobe ne funkcionira ispravno. Kako bismo razumjeli zašto je to tako, moramo zaroniti u temelje Freudove misli – u nesvjesni um koji, poput skrivenog dijela sante leda, upravlja našim postupcima, piše Net.hr.
Prema Freudu, naša ličnost sastoji se od tri temeljne komponente koje su u neprestanoj borbi: Id, Ego i Superego. Njihova dinamika određuje naše ponašanje, odluke i, u konačnici, naš osjećaj za moral.
Id je najprimitivniji dio naše psihe, prisutan od rođenja. On funkcionira prema "principu zadovoljstva" i traži trenutačno ispunjenje svih nagona, prvenstveno onih agresivnih (Thanatos) i seksualnih (Eros). Id ne poznaje logiku, stvarnost ni moral. On je čista, sirova i impulzivna energija.
Svaka kritika doživljava se kao napad
Superego je njegova suprotnost. On je naš unutarnji moralni sudac, "čuvar" koji se razvija tijekom djetinjstva kroz usvajanje društvenih normi, vrijednosti i pravila od roditelja i okoline. Sastoji se od dva dijela: savjesti, koja nas kažnjava osjećajem krivnje, i srama kada prekršimo pravila, i ego-ideala, koji postavlja standarde onoga čemu bismo trebali težiti.
Ego je posrednik. On je racionalni dio ličnosti koji pokušava uravnotežiti nerealne zahtjeve Ida sa strogim moralnim standardima Superega, sve to unutar granica vanjskog svijeta. Njegov je zadatak odgoditi zadovoljstvo i pronaći realistične i društveno prihvatljive načine za ispunjenje nagona.
Osoba koja pokazuje potpunu odsutnost srama, prema ovoj teoriji, ima izrazito nerazvijen ili slab Superego. Bez snažnog unutarnjeg suca koji bi izazivao osjećaj krivnje, Id preuzima kontrolu. Takva osoba djeluje vođena isključivo vlastitim primitivnim impulsima i željom za trenutačnim zadovoljenjem, bez obzira na društvene posljedice ili osjećaje drugih.
Dominacija Ida objašnjava zašto se ponašanje koje smatramo "lošim" ili "besramnim" često čini djetinjastim i egocentričnim. Poput malog djeteta koje zahtijeva ispunjenje svojih potreba odmah i sada, osoba sa slabim Superegom ne posjeduje kapacitet za empatiju ili razumijevanje tuđih perspektiva. Njihov svijet se vrti isključivo oko vlastitih želja, piše Simply Psychology, prenosi Net.hr.
To se očituje u potrebi za ponižavanjem drugih kako bi se osjećali superiorno, u ismijavanju tuđih mišljenja i potpunom nedostatku samokritike. Budući da njihov Superego ne proizvodi unutarnji osjećaj srama, oni ne vide ništa pogrešno u svojim postupcima. Svaka kritika izvana doživljava se kao napad, a ne kao prilika za introspekciju.
ne pokušavajte se dokazivati
U takvim situacijama, Ego je prisiljen koristiti se obrambenim mehanizmima kako bi zaštitio krhki osjećaj vlastite vrijednosti. Jedan od najčešćih je projekcija – pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i mana drugima. Osoba koja je sama nepoštena optuživat će druge za nepoštenje; ona koja je zavidna vidjet će zavist u svima oko sebe. To je nesvjestan način da Ego kaže: "Nisam ja loš, oni su."
Freudov savjet u susretu s takvim osobama bio je jasan: ostanite smireni i ne pokušavajte se dokazivati. Rasprava s nekim tko nema unutarnji mehanizam za prepoznavanje vlastitih pogrešaka je uzaludna. Njihova psiha je strukturirana tako da odbacuje svaku vanjsku kritiku kako bi sačuvala vlastitu, često iluzornu, sliku o sebi.
Prepoznavanje potpunog nedostatka srama nije poziv na osudu, već na oprez. To je uvid koji nam omogućuje da razumijemo s kim imamo posla i da ne spuštamo vlastite intelektualne i moralne standarde. Psihodinamska terapija upravo se bavi ovim dubokim unutarnjim konfliktima, pomažući pojedincima da osvijeste nesvjesne obrasce i ojačaju Ego kako bi bolje upravljao unutarnjim silama.
Na kraju, Freudova lekcija nije samo o identificiranju "loših ljudi", već o razumijevanju da su neki od najproblematičnijih obrazaca ponašanja ukorijenjeni duboko u nesvjesnom umu. Odsutnost srama signalizira da je unutarnja bitka između nagona i morala odavno završena – pobjedom nagona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....