Nekad je dan započinjao i završavao pokretom. Ljudi su ustajali u zoru, odlazili u polja, obrađivali zemlju, nosili vodu, hodali kilometrima da bi obavili najobičnije poslove. Čak su i gradske ulice bile pozornice kretanja – trgovci su raznosili robu, obrtnici radili stojeći, djeca se igrala vani. Tijelo je bilo stalno u pogonu, a sjedenje je bilo luksuz, trenutak odmora nakon napornog dana.
Danas je, međutim, stvarnost posve drukčija. Većina nas ustaje iz kreveta samo da bi sjela – u auto, autobus ili vlak, a zatim opet na uredsku stolicu. Često satima gledamo u ekran, pomičući tek prste po tipkovnici ili zaslonu. Navečer nas čeka još jedna stolica – ona u dnevnom boravku, ispred televizora. Naše tijelo, stvoreno za kretanje, postalo je zarobljenik vlastitog komfora....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....