Veliko istraživanje pokazalo: ljudi koji jedu meso češće dožive 100! No postoji kvaka, nije sve baš jednostavno

Ljudi koji ne jedu meso mogli bi imati manju vjerojatnost da dožive 100 godina u usporedbi s onima koji jedu meso, pokazuje nedavno istraživanje. No prije nego što preispitate svoju biljnu prehranu, važno je znati da su rezultati složeniji nego što se na prvi pogled čini.

Istraživanje je pratilo više od 5000 Kineza starijih od 80 godina, uključenih u kinesko longitudinalno istraživanje zdravog starenja, nacionalno reprezentativnu studiju koja je započela 1998. godine. Do 2018. pokazalo se da su osobe koje su slijedile prehranu bez mesa rjeđe postajale stogodišnjaci u odnosu na one koji su jeli meso, prenosi The Conversation.

Na prvi pogled, to je u suprotnosti s desetljećima istraživanja koja pokazuju da je prehrana temeljena na biljkama korisna za zdravlje. Vegetarijanska prehrana povezuje se s manjim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa tipa 2 i pretilosti, dijelom zahvaljujući većem unosu vlakana i manjoj konzumaciji zasićenih masti.

Što se onda zapravo događa?

Ovo se istraživanje fokusiralo na osobe starije od 80 godina, čije se nutritivne potrebe znatno razlikuju od onih u mlađoj dobi. Starenjem se smanjuje potrošnja energije, ali opadaju i mišićna masa, gustoća kostiju i apetit. To povećava rizik od pothranjenosti i krhkosti.

Većina dokaza o dobrobitima prehrane bez mesa dolazi iz istraživanja na mlađim odraslim osobama, a ne na vrlo staroj i krhkoj populaciji. Neka istraživanja sugeriraju da stariji ljudi koji ne jedu meso mogu imati veći rizik od prijeloma, dijelom zbog nižeg unosa proteina i kalcija.

U kasnijoj dobi prioritet više nije samo prevencija kroničnih bolesti, nego očuvanje mišićne mase, sprječavanje gubitka težine i osiguravanje dovoljno hranjivih tvari u svakom obroku.

Zanimljivo je da je manja vjerojatnost doživljavanja 100. godine među osobama koje ne jedu meso zabilježena samo kod onih koji su bili pothranjeni, odnosno imali prenisku tjelesnu težinu. Kod starijih osoba normalne tjelesne mase takva povezanost nije pronađena.

Preniska tjelesna težina u starijoj dobi ionako je snažno povezana s većim rizikom od smrtnosti. Tjelesna masa se, dakle, pokazuje kao ključan faktor u tumačenju ovih rezultata.

Važno je naglasiti i da je riječ o promatračkoj studiji, što znači da pokazuje povezanost, ali ne i uzročno-posljedičnu vezu. To što se dvije pojave javljaju istodobno ne znači da jedna uzrokuje drugu.

Rezultati se uklapaju i u tzv. "paradoks pretilosti" u starijoj dobi, prema kojem je blago povišena tjelesna masa često povezana s boljim preživljavanjem.

Zanimljivo, smanjena vjerojatnost doživljavanja 100. godine nije uočena kod onih koji su, iako nisu jeli meso, konzumirali ribu, mliječne proizvode ili jaja. Te namirnice osiguravaju visokokvalitetne proteine, vitamin B12, kalcij i vitamin D - ključne za očuvanje mišića i kostiju.

Takve osobe imale su jednaku vjerojatnost doživjeti 100 godina kao i oni koji jedu meso. Istraživači su zaključili da umjeren unos namirnica životinjskog podrijetla u vrlo staroj dobi može pomoći u prevenciji pothranjenosti i gubitka mišićne mase u odnosu na strogo biljnu prehranu.

Što to znači za zdravo starenje?

Ključna poruka nije da je jedna prehrana univerzalno bolja od druge, nego da se prehrana treba prilagođavati životnoj dobi. Energetske potrebe s godinama opadaju, ali potreba za nekim nutrijentima,  poput proteina, vitamina B12, kalcija i vitamina D - raste,  prenosi The Conversation.

U starijoj dobi sprječavanje pothranjenosti i gubitka težine često postaje važnije od dugoročne prevencije kroničnih bolesti.

Biljna prehrana i dalje može biti zdrava, ali u starijoj dobi zahtijeva pažljivo planiranje, a ponekad i dodatke prehrani.

Zaključak? Ono što je optimalno s 50 godina možda neće biti isto s 90, i to je sasvim normalno.