Godinama je pokušavala smršavjeti, a onda je potražila pomoć: ‘Uz Wegovy više nisam stalno mislila na hranu‘

Biti poduzetnica i više od dva desetljeća graditi vlastiti posao za Draganu Dilparić nikad nije bilo nešto što se podrazumijeva. Zagrepčanka je tijekom 25-godišnje karijere radila kao brend menadžerica za poznati francuski kozmetički brend, a danas vodi kavanu "Darling&Shegerts" na zagrebačkim Ravnicama. Navikla je preuzimati stvari u svoje ruke, no kada su u kasnim četrdesetima počele dolaziti promjene povezane s perimenopauzom, shvatila je da se s kilogramima više ne uspijeva nositi na isti način kao prije.

Kilogrami koji se više nisu dali skinuti

"Problem, odnosno nepovratno nakupljanje kila krenulo je još s perimenopauzom, tamo negdje prije četrdesete", prisjeća se Dragana.

U početku je, kaže, još uspijevala držati situaciju pod kontrolom. No kako su se hormonalne promjene nastavile, kilogrami su se počeli nakupljati, a s njima i osjećaj da joj uobičajene metode više ne pomažu.

Umor je često pokušavala nadoknaditi hranom. Iako bi odlučila pojesti, primjerice, samo komad ribe, nekoliko minuta kasnije našla bi se s komadom bijelog kruha u ruci.

"Koliko god ja bila odlučila da ću, recimo, pojesti samo komad ribe, za pet minuta eto me kako umačem šnitu bijelog kruha u maslinovo ulje."

Istodobno je vježbala, pazila što jede i pokušavala kontrolirati unos kalorija. Trčala je polumaraton, vozila bicikl i po 20 kilometara dnevno, a prehranu je znala držati pod gotovo vojničkim režimom. Ipak, navečer bi ponekad, oko 23 sata, posegnula za sendvičem s bijelim kruhom i majonezom ili vrećicom čipsa.

‘I sav trud bi pao u vodu‘

S vremenom su se pojavili i osjećaj krivnje i svojevrsni začarani krug. Govorila je sebi da je višak kilograma možda jednostavno dio godina, pa se čak šalila da joj je kao slastičarki "debljina dobra za posao".

"Tko bi ikad vjerovao mršavoj slastičarki", govorila bi. No kada je izračunala da bi, ako nastavi dobivati dva do tri kilograma godišnje, do šezdesete mogla doći do 100 kilograma, šala joj više nije bila smiješna.

Odluku da potraži stručnu pomoć donijela je nakon godina pokušavanja. Savjeti poput "manje jedi, više vježbaj" počeli su joj, kaže, zvučati gotovo uvredljivo.

"Pa ja se bavim hranom i u tren mogu izračunati kalorijsku vrijednost jednog tanjura kojeg stavljam pred gosta i znala sam točno koliko i što jedem, ali kad jednostavno vidiš da ne ide...", priznala je.

Shvatila je da problem za nju nije bio nedostatak informacija o prehrani. Mnogo veći problem bila je stalna zaokupljenost hranom, razmišljanje o tome što će pojesti, što će jesti kasnije i što će biti za večeru dok još traje ručak. Tek je kasnije, kaže, saznala da se takav osjećaj u javnosti često opisuje izrazom "food noise".

Prošlog ljeta počela je istraživati lijekove koji se koriste u liječenju debljine. O njima je, kaže, u početku dobivala tek "poluinformacije", pa je odlučila potražiti liječničko mišljenje. Naručila se na pregled kod endokrinologa, prije kojeg je napravila potrebne laboratorijske pretrage. Na pregledu je razgovarala o svojoj povijesti, dotadašnjim pokušajima mršavljenja i mogućnostima liječenja.

U tom je trenutku imala 83 kilograma, bila visoka 164 centimetra i imala opseg struka od 100 centimetara. Nakon pregleda i razgovora o dostupnim terapijama, liječnik joj je, prema njezinim riječima, preporučio Wegovy. Odluku je donijela zajedno s liječnikom, nakon što joj je objasnio način djelovanja terapije, moguće nuspojave i druge dostupne opcije.

Nakon detaljnog razgovora o djelovanju lijekova, mogućim nuspojavama i svim dostupnim opcijama na tržištu, liječnik se, nakon cjelokupne anamneze, odlučio za Wegovy. Kako joj je objasnio, lijek je u njezinu slučaju imao određene prednosti u odnosu na druge opcije, među kojima je izdvojio i kardiovaskularnu zaštitu, što je Dragani osobno bilo važno. Nakon razgovora i dodatnih pojašnjenja složila se s njegovim izborom.

Sama aplikacija injekcije, kaže, bila joj je vrlo jednostavna i bezbolna. Liječnik joj je prilikom prve doze pokazao kako se primjenjuje, a postupak je dodatno objašnjen i u uputama uz lijek.

Otvorio joj se novi svijet mira

Prve promjene, kaže Dragana, primijetila je već tijekom prvog mjeseca. No ono što joj je bilo važnije od samog gubitka kilograma bio je osjećaj da se promijenio njezin odnos prema hrani. "Otvorio mi se sasvim jedan novi svijet mira", kaže.

Opisuje ga kao smanjenje stalne "buke u glavi" povezane s hranom. Sada, tvrdi, lakše prepoznaje trenutak kada je sita i može stati.

"Sad uspijem čuti mozak koji kaže: dosta ti je. Ne treba ti više. I ja uspijem stati", kaže.

Upravo je zbog toga odlučila o svom iskustvu početi javno govoriti. Kaže da je željela otvoriti razgovor o temi o kojoj se, prema njezinu iskustvu, još uvijek često govori potiho.

Reakcije nisu uvijek bile pozitivne. Ispod objava o njezinu putu mršavljenja, kaže, susrela se i s brojnim uvredljivim komentarima, od onih koji njezinu promjenu pripisuju lijenosti do tvrdnji da su lijekovi opasni.

Dragana pritom naglašava da je svjesna mogućih nuspojava i da terapiju koristi uz liječnički nadzor. Na kontrolne preglede, kaže, odlazi svaka dva mjeseca, uz laboratorijske nalaze, a o nastavku terapije odlučuje u dogovoru s liječnikom.

Promijenila je i svakodnevne navike

Promjena terapije za nju nije značila da je prehrana postala nevažna. Upravo suprotno, kaže da je način prehrane počela mijenjati od samog početka.

"Dozvoli ti da pojedeš jednu krafnu, ali nakon druge ti je muka", objašnjava.

Nestala je, kaže, potreba za stalnim grickanjem, a količina hrane koju pojede prije osjećaja sitosti znatno se smanjila. Pije više vode i nezaslađenih čajeva, puno hoda, bolje spava i više ne osjeća potrebu jesti prije odlaska u krevet.

O tome koliko će dugo trajati terapija zasad ne želi nagađati. Ako jednog dana dođe vrijeme za prestanak, kaže, odluku će donijeti zajedno s liječnikom. "Kad dođe do toga, vidjet ću kako ću, naravno u dogovoru s liječnikom", dodaje.

Najveća promjena nije samo broj na vagi

Danas, gotovo godinu dana nakon početka terapije lijekom Wegovy, kaže da je lakša 22 kilograma. No, tvrdi, najveća promjena nije broj na vagi, nego odnos prema hrani i vlastitom tijelu. Promjenu ponekad primijeti i u sasvim običnim situacijama, primjerice kada u trgovini shvati da treba uzeti hlače za broj manje. No kilogrami su, tvrdi, samo jedan dio priče.

Osjeća se mlađe i zdravije, a posebno joj znači što nakon dugo vremena počinje drukčije doživljavati vlastito tijelo. Više ga se, kaže, ne stidi.

I upravo je to ono što joj je danas najvažnije. Nakon godina u kojima je pokušavala pronaći način da kontrolira kilograme, kaže da je prvi put dobila osjećaj da se više ne mora neprestano boriti sama sa sobom.