Sol Bernal imala je 29 godina kad je tijekom rutinskog pregleda zbog dijabetesa doznala šokantnu vijest – liječnici su joj rekli da bi mogla potpuno izgubiti vid u roku od tri mjeseca. Iako se to na kraju dogodilo nešto sporije, za oko šest mjeseci, posljedice su bile gotovo jednako teške. Danas ima tek oko dva posto vida na jednom oku.
Liječnici su joj dijagnosticirali dijabetički makularni edem, komplikaciju dijabetesa koja nastaje kada dugotrajno povišena razina šećera u krvi ošteti krvne žile u oku. Tada dolazi do curenja tekućine u makulu, središnji dio mrežnice odgovoran za jasan vid. Tijekom godina Sol je prošla brojne terapije, uključujući intravitrealne injekcije, laserske zahvate i čak pet operacija oka, piše 20minutos.
Gubitak vida potpuno je promijenio njezin život. Prisjeća se kako je svakog jutra prolazila kroz isti šok. Budila bi se nadajući se da je sve bio samo ružan san, ali ubrzo bi shvatila da je stvarnost drugačija i da svakim danom vidi sve manje.
U početku nije prepoznala upozoravajuće znakove. Zamućen vid pripisivala je stresu na poslu, pa ju je dijagnoza potpuno iznenadila. Nakon naglog pogoršanja vida morala je ponovno učiti osnovne svakodnevne stvari – kako jesti, hodati, kuhati i brinuti se o sebi. U 29. godini ponovno je postala gotovo potpuno ovisna o pomoći svoje obitelji.
Takva promjena dovela ju je do duboke depresije. Ipak, uz psihološku pomoć, podršku najbližih i veliku osobnu snagu, postupno je uspjela pronaći način da se nosi s novom stvarnošću.
Komplikacije dijabetesa nisu se zaustavile samo na gubitku vida. Sol je razvila i zatajenje bubrega te gastroparezu – paralizu želuca, od koje i danas pati. Zbog toga više od godinu dana nije mogla jesti čvrstu hranu te je živjela gotovo isključivo na nutritivnim napitcima koje joj je liječnik preporučio.
Ističe da je upravo to primjer koliko dijabetes može biti ozbiljan kada se ne kontrolira pravilno.
Male svakodnevne radnje koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo postale su za nju veliki izazov. Čak i stavljanje paste na četkicu za zube ili pronalaženje hrane na tanjuru zahtijevalo je prilagodbu i vježbu.
Veliku pomoć dobila je kroz rehabilitacijski program španjolske organizacije za slijepe osobe ONCE, gdje su stručnjaci radili s njom na razvijanju vještina potrebnih za samostalan život. Jedan od terapeuta čak ju je učio kako se snaći na spoju u restoranu – kako pravilno jesti i orijentirati se za stolom. Sol se i danas s osmijehom prisjeća tog trenutka jer joj je pokazao koliko rehabilitacija može biti prilagođena stvarnim životnim situacijama.
Sudjelovala je i u dokumentarnom filmu "Ensayo sobre la Mirada", koji je producirao Roche. U tom projektu 22 zdravstvena djelatnika pokazala su iz prve ruke kako doživjeti svakodnevne izazove s kojima se suočavaju osobe s bolestima mrežnice.
Sol često naglašava da je kao tinejdžerica premalo razumjela ozbiljnost dijabetesa. Kaže da je problem u tome što bolest u mladosti često ne uzrokuje bol pa se mnogi ne pridržavaju terapije i preporuka. Posljedice takvog ponašanja često se pojave tek kasnije, u odrasloj dobi.
Danas je njezin život ipak znatno drugačiji nego u godinama nakon gubitka vida. Naučila je razviti izuzetno pamćenje i orijentaciju u prostoru. Kada putuje u Madrid, točno zna koliko stepenica mora proći na određenim postajama metroa. Čak i u kafiću mora zapamtiti gdje je ostavila svoju čašu kako je ne bi zamijenila s tuđom.
Unatoč svemu, Sol danas vodi vrlo aktivan život. Puno putuje sa svojim partnerom, koji joj pruža veliku emocionalnu i fizičku podršku. Samostalno putuje vlakovima i avionima, a čak se i sama šminka – uključujući nanošenje tuša za oči i ruža za usne.
Kaže da svima ponekad treba pomoć, ali da je osjećaj neovisnosti nešto što nema cijenu.
Posljednjih godina veliki dio svojeg vremena posvećuje društvenim mrežama, gdje kroz svoj profil nastoji podizati svijest o životu slijepih i slabovidnih osoba. Dijeli informacije, savjete i iskustva kako bi pokazala da je moguće živjeti ispunjen život i nakon velikog gubitka.
Također promovira korisne alate za osobe s oštećenjem vida, poput aplikacija koje povezuju slijepe osobe s volonterima koji im u stvarnom vremenu pomažu u snalaženju u svakodnevnim situacijama, kao i organizacije koje pružaju podršku osobama sa slabim vidom.
Njezina priča danas je primjer koliko su upornost, podrška i prilagodba važni u suočavanju s teškim životnim promjenama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....