StoryEditorOCM
Život‘seksi‘ ZANIMANJE

Pitanje za žene: biste li poslale muža kod seks-terapeutkinje, s kojom bi spavao i od koje bi učio kako voditi ljubav?

Piše MOZAIK SD
11. veljače 2026. - 19:45

Seksualna terapeutkinja i edukatorica Kaly Miller (52) u britanskoj je emisiji "This Morning" otvoreno progovorila o svojem neuobičajenom, ali duboko osobnom pozivu – ulozi surogat-partnerice. Iza nje je, kaže, više od 400 klijenata s kojima je radila na prevladavanju srama, nesigurnosti i poteškoća u intimnim odnosima.

Njezin posao nije prostitucija, ističe Miller, nego terapijski proces u kojem se klijent, uz stručno vodstvo, uči tjelesnoj svjesnosti, bliskosti i samopouzdanju. Takva praksa, poznata u Sjedinjenim Državama kao "sexual surrogacy", provodi se prema strogim etičkim pravilima i često uz suradnju licenciranog seksualnog terapeuta.

"Nitko ne sjedne jednog jutra i kaže: ‘Bit ću surogat-partner.’ To je putovanje", rekla je u razgovoru s voditeljima Benom Shephardom i Cat Deeley. Odluku da krene tim putem donijela je još kao masažna terapeutkinja, kad je primijetila koliko mnogi ljudi zapravo pate zbog neispunjene intimnosti. Jedan oglas za "otvorene terapeute tijela” bio je prijelomna točka.

Njezin prvi klijent bio je muškarac u kasnim šezdesetima koji je cijeli život proveo bez bliskosti. "Rekao mi je da ne želi umrijeti a da ne zna kako izgleda ljubav", prisjetila se Miller. Tijekom godinu dana zajedničkih susreta radili su na postupnom razbijanju srama i traumi povezanoj s intimnošću. Taj je proces, kaže, rezultirao njegovom prvom pravom vezom.

Danas Miller vodi vlastitu praksu nazvanu The Naked Room, a iza sebe ima trogodišnji studij erotologije u Nizozemskoj te školovanje kod Venne Blanchard, predsjednice Međunarodne udruge profesionalnih surogata (IPSA). Njezine terapije uključuju razgovore putem interneta, individualne susrete i vođene vježbe, a cijena se kreće od 250 do 1250 funti.

"Moji su klijenti ljudi koji traže ozdravljenje, ne avanturu", kaže. "Uvijek koristimo zaštitu, postoje striktni obrasci pristanka i liječničke potvrde. Sigurnost i povjerenje temelj su svega."

Miller priznaje da je njezin poziv izazvao brojne reakcije, no podršku ima upravo ondje gdje joj je najviše trebala – u obitelji. "Moji roditelji i djeca moji su najveći navijači. Kad sam mami objasnila čime se bavim, rekla je: ‘Mislim da bih i ja bila dobra u tome!’"

Iako kontroverzna, njezina profesija sve više privlači pažnju javnosti, ponajviše zahvaljujući filmovima i dokumentarcima koji je prikazuju u humanom svjetlu. Jedan takav je i nagrađivani film "The Sessions s Helen Hunt", u kojem se surogat-partnerica bavi muškarcem prikovanim za željezna pluća – pričom koja, baš kao i Millerina, otvara pitanje granica između terapije, intimnosti i ljudske potrebe za bliskošću.

Seksualni surogat-partner je terapeutski "pratitelj" koji praktično, korak po korak, radi s klijentom na intimnosti, tjelesnoj sigurnosti i seksualnom funkcioniranju, najčešće uz paralelni rad kod seksualnog terapeuta.​

Osnovna uloga

► Radi unutar strukturiranog terapijskog plana s jasno dogovorenim ciljevima (npr. smanjenje anksioznosti, rješavanje vaginizma, erektilnih poteškoća, straha od dodira, stida zbog neiskustva).​

►Nije komercijalna prostitucija, nego dio šireg terapijskog procesa (procjena, plan, intervencije, evaluacija napretka, završavanje terapije).​

Kako izgleda rad s klijentom

U praksi se kombiniraju razgovor, tjelesne i seksualne vježbe, ali se tempo i razina intimnosti podižu vrlo postupno, ovisno o klijentu. Tipični koraci:​

►Početne konzultacije, online ili uživo: uzimanje anamneze, ciljevi, procjena može li klijent uopće dati informirani pristanak, je li osoba primjerena za ovakav oblik terapije.​

►Vježbe neverbalne bliskosti: kontakt očima, vođeno disanje, učenje kako biti prisutan u tijelu, osnovne granice ("da/ne", prepoznavanje nelagode).​

►Dodir bez seksualnog cilja: npr. držanje za ruke, zagrljaji, rad na tome da dodir ne bude automatski povezan sa strahom, krivnjom ili performansom.​

►Rad na seksualnim vještinama: učenje ljubljenja, istraživanje erogenih zona, tempo, komunikacija želja i granica, ponekad i vođeni seksualni odnos – ali isključivo unutar dogovorenog terapijskog okvira.​

►Primjer: osoba koja je u pedesetima, cijeli život bez partnera, može s terapeutom prvo učiti kako uopće podnijeti blizinu druge osobe, a tek mnogo kasnije doći do genitalnog dodira ili spolnog odnosa – ako je to cilj i ako se oboje s tim slažu.​

Suradnja sa seksualnim terapeutom

Često postoji "triangl": psihoterapeut ili seksualni terapeut vodi proces, a surogat-partner provodi praktični, tjelesni dio rada.​ Redovito se evaluira napredak: smanjuje li se strah, raste li samopouzdanje, želi li klijent nastaviti, usporiti ili završiti rad.​

Granice, etika i sigurnost

►Jasno definirane granice: što je dopušteno, što nije, koliko često se viđaju, koliko se sesija okvirno planira.​

► Obvezni pristanak i dokumentacija, često i zahtjev za nedavnim nalazima na spolno prenosive bolesti, korištenje zaštite, izbor sigurnog prostora (npr. hotel, terapijska soba).​

Surogati su (u ozbiljnim praksama) educirani iz područja seksualnosti, komunikacije, trauma‑informed pristupa i etike.​

Za koga je takav rad

Najčešće ga traže ljudi koji imaju:

► Dugotrajnu neiskustvenost (npr. "doživotni" samci, stariji virgini).

► Jaku anksioznost zbog seksa i tijela, strah od odbacivanja ili izrugivanja.

► Posljedice trauma ili odgoja u izrazito represivnim sredinama.

► Određene poteškoće kod osoba kojima treba vrlo strukturirano, eksplicitno učenje intimnih vještina.

► Osobe koje ne mogu naći partnera ili koje se ne znaju "seksualno" ponašati u vezi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. ožujak 2026 20:19