Sididu ti tako nji tri na šentadu uz more, gledadu brode i brojidu trajekte.
Još malo pa će doć oni sa Visa, ovo je njegovo vrime. Po njemu mo’š znat koja je ura. Kad akošta, moraću poć doma, vrime mi je od obida, da mi ona moja ne grinta...
E, a već je krkljanac, vidi koliko ga samo tonobili čeka, neće moć ni oni sa trajekta izać, sve se zagropalo. Ovo se po modernu baš reče – krkljanac!
A vidi samo onega kruzera tamo koliki je, ne mo’š vidit Šoltu o’ njega.
– Nego, Duje, greš li ti još brodicon na ribe? Jema li šta?
– A šta ću van se falit, ionako mi nećete virovat. Nikidan san doli na puntu uvatija najveću ribu u životu...
– Ma je. A di, a s’ćin, a našto?... ijadu pitanja.
– Pomalo, pomalo, sve ću van ispripovidit, gremo lipo iz početka...
– Ajd...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....