brodovi i sudbineHommage vaporu kojega nema 60 ljeta: Hvare moj, brode moj, nonota Šimuna timunjera

Hvare moj, dome moj, ti radosni kraju što blistaš u sjaju...

Stihovi su to iz pjesme kojom je prije dobrih 30 godina Miho Marušić ispisao odu svome otoku. U njoj su i more i sunce, škoji i uvale, ali nema vapora. A sigurno bi ih bilo da je o svome brodu zapjevao barba Šimun Soljačić, Bračanin, Boljanin, maritimo koji je na timunu parobroda Hvar proveo cijelo desetljeće!

Da nije Šimuna, njegova unuka kapetana Siniše Soljačića i drugoga timunjera Bračanina, Postiranina, zaplovili bismo još jednom u crno-bijeli svijet ljudi i vapora. No, prije 90 godina naš je Brocanin zaboravljena imena izradio portret broda kao da je slikar, a ne postolar od zanata! Tim bojama započinjemo svojevrsni hommage parobrodu koji je prije točno 60 godina skončao u Svetome Kaji.

Svjedok vremena

Zn...