U vinogradu Poljica te "grand cru" vinogradima u Svetoj Nedjelji jednostavno smo primorani raditi sve ručno jer su tereni strmi dok su na Poljicima uz to još i kameniti. Loza raste u obliku malog stabalca, a ne na stupovima i jedina mehanizacija koja tu može ući je motika. I kad uzmete u obzir da danas nema tko obrađivati vinograde te cijenu rada, dolazimo do cijena grožđa koje su dugoročno neodržive, kažu u Hvar Hillsu
Na Hvaru se već barem 2400 godina proizvodi vino… Skoro svaka kuća na Hvaru ima doma nešto domaćeg vina. Vino je dio Mediterana. Vino je dio ljudi. Već se 8000 godina ljudi zaljubljuju, svađaju, mire, raspravljaju i rastaju uz vino…
I ako će svako vino pronaći nekoga tko će ga s guštom popiti, nisu sva vina ista. A i vino je, unatoč čarobnim svojstvima i dalje posao. Posao, svaki, se može raditi dobro ili loše…
Kako znati da dobro radite svoj posao? U kapitalizmu, pitajte tržište.
No, nemojte se sramiti otići i na koje natjecanje. Tako su naši današnji sugovornici ove godine su na Decanteru osvojili dva zlata s 95 bodova za Merlot i Syrah. To su najbolje ocenjeni hrvatski Merlot i Syrah od kada se Decanter održava što je vinariji Hvar Hills, uz rasprodane police, dalo dodatnu potvrdu kvalitete.
Mario Jeličić Purko, iz Hvar Hillsa, odgovorio nam je na nekoliko pitanja, o poslu i vinu.
Vaš vinograd smatra se jednim od najvećih otočnih vinograda na Mediteranu. Koliko taj status u stvarnosti nosi tereta, a koliko ponosa - i gdje je granica između prestiža i odgovornosti prema zemlji na kojoj radite?
- Vinograd Poljica je najveći projekt sadnje vinograda na Mediteranu u jednom komadu, prije 20 godina zasadjeno je 30 hektara na površini od 242 hektra. Na izrazito krševitom i nepristupačnom terenu je iskrčena površina za sadnju 180 tisuća loza plavca malog i bogdanuše koji daju izvrsne rezultate jer su nam vina uglavnom rasprodana i redovito su jako dobro ocjenjena na svjetskim vinskim natjecanjima. Vinogradarstvo i vinarstvo su posao koji nosi jako puno tereta jer je vinograd “tvornica pod vedrim nebom” i svaka je berba priča za sebe. Pogotovo ako uzmemo u obzir klimatske promjene o kojima se još i ne priča dovoljno, onda je taj posao još stresniji i kompliciraniji, ali kad napravite dobro vino i ljudi ga prepoznaju, onda zaboravite na sve probleme koji su se našli na tom putu. Iza svakog vina stoji nečiji trud, rad i vrijeme i to prije svega treba poštovati, kao i zemlju koju je priroda dala i iz koje dobivamo sirovinu za dobra vina. I na nama je da to čuvamo i baštinimo.
Sve agrotehničke radove obavljate ručno. U vremenu kada vinska industrija ide prema robotizaciji i mehanizaciji - što je u toj odluci romantika, a što je hladna, strateška, tehnološka nužnost?
- Odlično pitanje. U vinogradu Poljica, te “grand cru” vinogradima u Svetoj Nedilji jednostavno smo primorani raditi sve ručno jer su tereni strmi dok su na Poljicima uz to još i kameniti. Loza raste u obliku malog stabalca a ne na stupovima kao što je to slučaj u Istri i Slavoniji i jedina mehanizacija koja tu može ući je motika. Dok neke naše i svjetske regije imaju strojnu berbu, mi mehanizaciju koristimo jako malo a negdje skoro i nikako, tako da je romantika jako skupa. I kad uzmete u obzir da danas nema tko obradjivati vinograde te cijenu rada, dolazimo do cijena groždja koje su dugoročno neodržive. Tako smo ove godine imali slučaj da je groždje pošipa koštalo 3€ a plavca malog i 3 i pol eura za kilogram. Sada ja vas pitam, koliko mora koštati boca tog vina ako je nakon ekstremo sušnog ljeta randman manji od 50%?
U industriji koja sve brže ide prema globalnim, uniformiranim okusima - gdje vas najviše boli, a gdje najviše veseli činjenica da radite vino s vrlo specifičnog, klimatski surovog i geološki ekstremnog terena?
- Dalmacija kao rasadnik više od dvije trećine sorti groždja ima štošta za ponuditi, i upravo ta različitost je naša najveća snaga a ujedno i problem. Potrebno nam je standardizirati vina i imati jednu zajedničku prepoznatljivost ali da se opet svako vino ističe po nečemu. Naša najveća prodaja je kroz turizam i stranim gostima trebamo prikazati Dalmaciju i Hvar onakvima kakvi jesu, da i oni razumiju naša vina.
Zamislite kako je Francuzima ili Britancima razumjeti plavac mali, oni ga usporedjuju sa svjetskim sortama, a to je potpuno pogrešno. Nadalje, trebamo aktivno raditi na sadnji novih vinograda jer su površine vinograda u padu, sljedivosti proizvodnje te na zaštiti vinogradarskih pozicija kao što to rade kolege iz drugih država poput Italije, Francuske i Španjolske. I zaustaviti uvoz loših vina, a koja se prodaju pod nešto što nisu, jer tako radimo štetu sami sebi. Kada dodjemo do toga, onda će naša vina vrijediti puno više i naši će vinogradi parirati svjetskim vinogradima iz Bordeauxa, Burgundije, Toskane, Piemonta Rioje, i slično.
Kad govorite o Hvaru kroz vino, što zapravo želite da ljudi osjete?
- Kroz sva naša vina želimo prikazati terroir onakvim kakav je. Hvarski vinogradi su takva rijetkost da ni sami nismo toga svjesni, u njima se nalazi sve potrebno za vina svjetske klase. Često putujem u svjetske vinske regije i stalno kušamo i usporedjujemo naša vina sa stranima i uvijek me veseli kada vidim koliko su strani vinari oduševljeni našim vinima, jer ne očekuju da će probati nešto takvo. A tek kad vide slike naših vinograda – fasciniraju se. Jedna vinarija iz Toskane nam je nakon nekoliko mjeseci kušanja vina ponudila da zajedno napravimo jedno vino koje bi se sastojalo od našeg plavca malog i njihove sorte san giovese uz još poneku francusku sortu.
Nažalost ne znam koliko je to moguće zbog naših birokratskih prepreka. Dodao bih da je velika kočnica razvoju i sporost obrade natječajne dokumentacije za ulaganja u vinarije i podizanje novih nasada, na koju se čeka i više od dvije godine, te loša iskoristivost fondova bespovratnih sredstava (ove godine samo 18 posto), a ti fondovi neće trajati još dugo pa bi bila šteta da ih se propusti. Problem su i pravila za gradnju vinarija na poljoprivrednom zemljištu koja ne vrijede jednako za Dalmaciju i za ostatak Hrvatske.
Kako gledate na budućnost otočnog vinarstva? Čeka li Hvar renesansa ozbiljnih vina - ili će se borba između tradicije i “vina za turiste” još dugo voditi?
- Budućnost dalmatinskog vinarstva je dobra jer dolaze nove generacije mladih vinara koji osluškuju trendove ali ne bježe od tradicije koju su stvarali naši stari, jako puno se educira i putuje, komunicira kroz razne organizacije i sajmove. Medjutim, dalmatinsko vinarstvo neće napraviti iskorak dokle god se ne izgradi odredjeni broj ozbiljnih vinarija koju ljudi mogu posjetiti i gdje se mogu održavati vinske prezentacije i kušanja.
Nažalost imamo ih jako malo i na vinskom turizmu moramo aktivno raditi jer su nas neke regije već odavno prestigle i s njima se teško nosimo. Situacija na otoku je još gora zbog sezonalnosti, loše zimske povezanosti s kopnom i nedostatka smještajnih kapaciteta van sezone. To će se ulaganjem u vinski turizam na otoku sigurno promjeniti jer je to jedan od načina kako produljiti sezonu. A što se same kvalitete vina tiče veseli me ozbiljan rast broja dobrih bogdanuša kao i plavaca te pošipa, ulaganje u tehnologiju proizvodnje te ambicija mladih ljudi da se ozbiljno bavi proizvodnjom vrhunskih vina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....