Još su naše bake znale ono što znanost tek potvrđuje, da ružmarin nije samo začin, nego i simbol snage, bistrine i sjećanja. Grančica koja se nekoć vješala iznad vrata za sreću, stavljala u kosu prije ispita ili ubacivala u juhu, danas se ponovno vraća u središte pažnje, ovaj put zahvaljujući laboratorijima i istraživačima koji otkrivaju koliko doista koristi našem mozgu.
U staroj Grčkoj studenti su stavljali grančice ružmarina u kosu prije ispita, a Rimljani su ga palili tijekom učenja. Ono što su stari narodi intuitivno osjećali, sada dobiva znanstvenu potvrdu, miris ružmarina potiče protok krvi, a time i bolju opskrbu mozga kisikom i hranjivim tvarima. Ljudi koji su udisali njegov miris postizali su bolje rezultate na testovima pamćenja, pokazuju istraživanja.
Biljka koja budi mozak
Ružmarin sadrži spoj nazvan 1,8-cineol, koji usporava razgradnju acetilkolina – tvari ključne za učenje i pamćenje. Na taj način može pomoći u održavanju fokusa i oštrine misli, posebno kako starimo. Osim toga, eterično ulje ružmarina dokazano smanjuje stres, a time i pomaže pamćenju, jer je miran um uvijek prijemčiviji.
Zahvaljujući antioksidansima, ružmarin štiti moždane stanice od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresoM, procesa povezanog s razvojem demencije. Upravo zato se sve češće spominje kao prirodni saveznik mozga.
Znanstvenici su danas otišli i korak dalje. Posebnu pozornost posvetili su karnozinskoj kiselini, prirodnom spoju u ružmarinu koji pokazuje izniman potencijal u zaštiti mozga. Početkom 2025. istraživači iz instituta Scripps Research razvili su njezinu sintetiziranu verziju, nazvanu diAcCA, koja je na pokusnim životinjama smanjila količinu toksičnih proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću i poboljšala pamćenje.
Profesor Stuart Lipton, voditelj istraživanja, pojasnio je kako spoj djeluje samo na dijelove mozga pogođene upalom, bez toksičnih nuspojava, te potiče stvaranje novih sinapsi, veza među neuronima koje su ključne za učenje i pamćenje.
Sjećanje i ravnoteža
Naše bake možda nisu znale što je acetilkolin, ali su znale kad treba zapaliti ružmarin, staviti ga u ormar, čaj ili juhu. Njihova je intuicija imala uporište u biologiji – taj miris, koji je nekad bio znak doma i topline, danas se prepoznaje i kao prirodni način za smirenje, bolju koncentraciju i zaštitu mozga. Iako su istraživanja o ružmarinu i Alzheimerovoj bolesti još u ranoj fazi, sve više znanstvenika vjeruje da tradicija i znanost u ovom slučaju govore istim jezikom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....