Turbulentna jesen na Baldekinu: Ima li nade za nas?

Ima li nade za nas? Spomenutim bezvremenskim hitom Dražen Zečić i Anđela Kolar osvojili su  prije 27 godina hrvatsku glazbenu scenu. Naslov pjesme je krajem turbulentne jeseni itekako aktualan na Baldekinu. Drugi dio prvoligaške utrke Narančasti će dočekati gotovo sudbonosnom utakmicom protiv zagrebačke Cedevite Junior na svom parketu. Eventualna pobjeda košarkaša Šibenika učinila bi blažom dvojbu s početka teksta, ali, ruku na srce, samo svela izglede za prvoligaški spas u koliko-toliko realne okvire. Više je nego jasna računica, kojom bi se ostvario taj cilj. Pobjede na šibenskom parketu protiv momčadi sa zagrebačkih tramvajskih i autobusnih postaja (Cedevita, Dubrava, Zabok i Samobor), neće biti dovoljne. Potreban je i poneki uspjeh na gostovanjima (Alkar, Kvarner, Dinamo, Dubrovnik). Riječ je o natjecateljskim zadaćama, koje su sve samo ne lake za nekad slavnu Šibenku.

Ako bismo kao argumente za svjetliju blisku budućnost momčadi, koju vodi mladi trener Franko Kalpić tražili u zadnje 4 utakmice, posao bi nam bio puno lakši  nego u prikazanim igrama na početku sezone. Ne samo zbog dvije vrijedne pobjede. Dapače, uvjereni smo da su Narančasti zaslužili još jedan uspjeh (Samobor). Poraz u toj utakmici ubrajamo, međutim, više u mentalnu nego sportsku sferu. Kao nastavak nevjerojatnog pada u zadnjim četvrtinama, što je bila neslavna odlika Šibenčana u prvih 10 kola. Ako je vjerovati onome, što se događalo u zadnjem dijelu susreta s Dubrovčanima, onda su Narančasti na najboljem putu da riješe taj mentalno-sportski problem. Dapače, kad se činilo kako će „gospari“ na Baldekinu uvaliti domaćina u sličan problem, šibenska je momčad dala gas i slavila visokim rezultatom (88:71).

Ne, nije u koševima sve. Puno više nade Funcutima i ostalima daje iskazana borbenost i agresivnost, u čemu je gotovo prednjačio mladi Dominik Škugor. Kao ugodno iznenađenje nama, koji smo kao suha zemlja kiše gladni domaćih, nadarenih momaka. Naravno, sve je lakše, kad ti pod koševima „kraljuje“ bivši reprezentativac Planinić, a (u formi) nestalni Amerikanac Golson odigra onako furiozno, kakvim se doimao u već famoznoj zadnjoj četvrtini. Ipak, važnije od skretanja pozornosti na uspješne pojedince, svakako je dojam da Šibenka polako, ali sigurno dobije toliko potrebnu momčadsku koheziju. Točnije, odliku, koja treneru omogućuje smjelije rotiranje igrača.

Autor ovih redaka dobro zna da je pomalo dosadan s tom tezom, ali… Ni dobre igre u zadnjim tjednima nisu izbrisale dojam kako je Narančastima kao odgovor na pjesmu „Ima li nade za nas?“ itekako potreban jedan raspjevani šuter. Igrač, koji je, kako smo već kazivali, sebičan, ali mu to nije mana!