Nije se lako uvijek složiti s Aleksandrom Petrovićem, ali mu možemo sve spočitati, osim da je, kad je riječ o hrvatskoj košarci, do kraja „u gradivu“. Gotovo u svim segmentima sporta, koji je nekad bio perjanica Lijepe Naše u punom smislu te riječi.
- Zašto na finalni turnir Kupa „Krešimir Ćosić“ nisu pozvani najbolji hrvatski košarkaški suci. Zadranin Tomislav Hordov i Šibenčanin Luka Kardum, koji dijele pravdu ne samo u Regionalnoj ligi već i na važnim europskim utakmicama? Tim pitanjem zagrebački Šibenčanin Aco posve je pogodio „ u sridu“. Htjeli smo mu, doduše, „kontrirati“ objašnjenjem „kako su Zadranin i Šibenčanin bili u to doba zauzeti putovanjima u inozemstvo“, ali… Pomnom provjerom „pravog stanja stvari“ došli smo do saznanja kako to uopće ne odgovara istini ili da je njihovo izostavljanje s liste delegiranih sudaca, očito, neka baš ne razumljiva „igra bez granica“ ili nepotrebno kontreštavanje na razini HKS-a.
No, ako preskočimo logično (i opravdano) Acino pitanje, vrijedi konstatacija da je Šibenčanin Luka Kardum, iako po godinama prilično mlad, na najboljem putu da naslijedi Zorana Grpca – Papu i pokojnog Danka Radića, dvojicu šibenskih košarkaških sudaca, koji su bili u europskom i svjetskom vrhu. Kako se u tom smislu ne sjetiti izjave pokojnog izbornika Petra Skansija, koji nam je bez ustručavanja kazao: - U kovanju hrvatskog srebra na Olimpijskim igrama u Barceloni nikako ne mogu preskočiti i doprinos Radića i Grpca, koji su nam itekako pomogli svojim savjetima tijekom priprema i kroz turnir u Španjolskoj.
Spomen Radića i Grpca vraća nas, dakako, neizravno u vaterpolske vode ili na činjenicu da su se (odavno umirovljeni) Duško Klisović i friški delegat – kontrolor Dragan Štampalija iz šibenske Crnice, također, vinuli u svjetski vrh. Dapače, nisu (bili) rijetki, koji su ih smatrali najboljim svjetskim vaterpolskim arbitrima.
- Nemojte misliti da šibenski vaterpolski suci danas loše stoje, kad je riječ o pozicijama u hrvatskom vaterpolu. Slobodan sam kazati kako Ante Bura i Tomislav Copić pripadaju elitnoj skupini od pet najboljih hrvatskih sudaca. Oko drugih šibenskih vaterpolskih arbitara ne bih se htio zalijetati, ali nisu rijetki ljudi u hrvatskom vaterpolu smatraju perspektivnim mladog Šibenčanina Filipa Tošića, koji se, dakako, mora još dokazati u punom svijetlu – pričao nam je u više prijateljskoj nego službenoj ćakuli zagrebački Šibenčanin Perica Bukić, koji više od 20 godina u svojim rukama čvrsto drži uzde hrvatskog vaterpola.
Nažalost, sve komplimente, koje smo udijelili međunarodnom košarkaškom sucu Luki Kardumu, te vaterpolskom sudačkom tercetu, ne možemo na jednak način podijeliti šibenskim nogometnim arbitrima. Ne toliko zbog nedostatka kvalitete, koliko zbog osjećaja da su oni, poput Darija Kulušića, bili žrtve hrvatskih nogometnih „igara“. Ne pamtimo neku prvoligašku utakmicu, koju je Dario upropastio svojim odlukama. No, to mu nije puno pomoglo mlađem Kuli(op.p. on je bio legitimni nasljednik bivšeg međunarodnog suca Ante Kulušića) da se nađe u kadrovskoj križaljci Francuza Layeca i njegovih suradnika. Zašto!? Na to pitanje zaista nije lako naći suvisli odgovor.
Uostalom, već spomenuti Ante Kulušić je, također, dvaput bio žrtva sudačkih „igara bez granica“. Najprije je bez posebnog objašnjenja skinut s međunarodne liste, iako nije bilo bitnih primjedbi na njegove dijeljenje pravde u Europi. Potom ga je Riječanin Mišković, koji je, usput rečeno, utakmicu Rijeka – Šibenik(2:2) gledao preko televizora u Dubaiju(!), nezadovoljan suđenjem na tom susretu smijenio i s predsjednika Komisije za suđenje!
Jobovskom strpljivošću Ante Kulušić zadržao se u hrvatskoj nogometnoj vrhušci. No, Šubićevac je danas praktički bez prvoligaškog suca. A to je, nema sumnje, nemali hendikep u šibenskoj nogometnoj priči. Ako ne vjerujete potpisniku ovih redova pitajte Tomislava Zorića i Joška Šupu kakvu su ulogu Radić i Grbac imali u strelovitom usponu Draženove Šibenke!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....