Na Šubićevcu i oko njega ćuti se nemali šibenski dišpet, što počiva na, sad je to posve jasno, maćehinskoj odluci HNS-a da Narančaste gurne u četvrti rang natjecanja. Funcuti se žeste u stilu „pokazat ćemo mi njima“. Najavljuju dobru posjetu utakmicama južne skupine Treće HNL, vjeruju u „prava“ pojačanja, koja bi zadnjim vlakom stigla na šibenski travnjak.
No, je li nadaleko poznat šibenski dišpet, iskazan u gotovo svim razdobljima burne povijesti Šubićevca (i Krešimirova grada uopće) dovoljan da se ostvare neskrivene želje Funcuta i ostalih!?
Pripremne utakmice nisu donijele ohrabrenje u tom smislu. Loši rezultati u prijateljskim provjerama ne moraju biti mjerilo, ali… Ne možemo ih ni posve zanemarivati. One, primjerice, otkivaju nedostatak „običnih“, ne posebno nadarenih igrača, koji su u sličnim kritičnim razdobljima bili oslonac momčadi. Što bi dao trener Oršulić da ima nogometaše tipa Gorana i Ivana Živkovića, Pecolaja, Fuština, Celića… Igrače, koji nisu stremili visokim dometima, ali su u sličnim, kriznim vremenima zlata vrijedili na matičnom Šubićevcu. Upravo zbog nedostatka takvih, šibenskih prvotimaca situacija u staroj hrvatskoj nogometnoj tvrđavi čini se dodatno teškom.
Ne krijemo da je bilo sličnih teških razdoblja u povijesti Šubićevca. Sezona, kad su Narančasti igrali u istoj konkurenciji s (utihnulim) gradskim rivalom Metalcom, Bukovicom iz Kistanja, kninskom Dinarom, ali, čini nam se, nikad težih. Iz prostog razloga što Šubićevac plaća ceh lošeg rada s mladima.
Otud i neizbježno pitanje: je li ususret novoj sezoni samo dišpet dovoljan!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....