Politički čin iz Beograda nenamjerno je oživio priču za koju se nekad zalagao poznati betinski kantadur

Kad je Vaterpolski savez susjedne Srbije objavio kako njihovi klubovi „iz stabilizacijskih razloga“, točnije velikih troškova putovanja odustaje od natjecanja u jakoj Regionalnoj ligi, nije bio mali broj dalmatinskih sportskih radnika, koji su posumnjali u tu argumentaciju. Točnije, bili su bliže stavu da je u pitanju politički, a ne sportski potez. A sumnje su se vrlo brzo obistinile. Srpski će klubovi, ipak, igrati u Regionalnoj ligi, ali samo sa Crnogorcima, bez Hrvata. Kao u onoj ne baš staroj političkoj i pomalo otrcanoj priči „o dva oka u istoj glavi“.

Kako je ta vijest primljena u šibenskoj Crnici!? Dojam je bez prevelikog žala i pogledom u budućnost.

- Nije svako zlo za zlo! Kao da su nama jeftina bila mukotrpna putovanja o Kragujevca i Šapca!? Ta sredstva ćemo utrošiti na poboljšanje rada s mladima, od kojih neki već ozbiljno kucaju na vrata prve momčadi – unisoni su Tomislav Jukić, Cico Ninić i ostali, koji zajedno s vrijednom tajnicom Katarinom Šupe vode svakodnevnu brigu o vaterpolistima „Solarisa“.

Vijest iz Beograda potakla je i neke dobre, stare inicijative glede vaterpolske baze. Nije baš mali broj klubova, koji su se ugasili na potezu od Biograda do Rogoznice: Vodice, Funcuti, Žaborić, Brodarica, Primošten, Ankora (Rogoznica), Croatia (Turanj)… Zato je oživljena priča o utemeljenju Županijskog vaterpolskog saveza, oko čega se svojedobno posebno zalagao betinski kantadur Oliver Jakovčev, dok je obavljao funkciju tajnika betinskog Brodograditelja.

Sad je ta zamisao modificirana u Međužupanijski savez s klubovima sa zadarsko-biogradskog područja. Ne bez razloga. Nadareni vaterpolisti iz Turnja, Svetog Fiipa i Jakova, te Biograda rado su stavljali na glavu šibensku vaterpolsku kapicu. Kao znak poštivanja Solarisovih uspjeha i dobrosusjedstva. Danas su među prvotimcima Solarisa Roko Pelicarić i Eugen Koprčina, a još su živa sjećanja na Tonija Santinija, Eškinju…