Luđe priče s Brača odavno nismo čuli. Toliko lude da i dalje ne možemo vjerovati kako je bračkim pastirima jeftinije janjce trajektima prevoziti do Splita, pa ih transportirati do kaštelanske ili sinjske klaonice, nego to obaviti doma, u pučiškom pogonu.
Vlasnik bračkog stada od, primjerice, sto ovaca bračke pramenke, trećinu prihoda u startu mora odvojiti kako bi podmirio račune koji prate klanje na domaćem terenu. I nije problem u toj jedinoj bračkoj klaonici, cjenik je u njoj isti kao i u onima na kopnu. Troškove im pojačava dolazak ovlaštenih veterinara i klasifikatora s kopna, certificiranog osoblja kojeg na Braču nema. Pa im ovčari moraju platiti kilometražu, benzin, dnevnice, trajektne karte, satnicu rada, preglede, postupak, pečate, papire, dokumente...
Njiho...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....