Gradski momak otišao živjeti na selo, za njim je došla i ona. To što ovaj par proizvodi nećete naći u trgovačkom centru

Kažu da u Hrvatskoj ima nešto više od 1300 magaraca u registriranom uzgoju i barem upola toliko što im ne znaš "ni imena ni simena". Za te će kazati da su oni pravi trudbenici, tovari, kako im samo ime kaže, čiji je značaj ukorijenjen od početka svita.

Ili barem nove ere i njegove važne uloge u vjerskom kontekstu. Da ne govorimo kako je siromašnom narodu na Bliskom istoku i brdovitom Balkanu magare bilo najkorisnija životinja. Koliko u prenošenju tereta, toliko u prehrani. Kada drugog nisu imali, magareće meso ih je othranilo.

Pretrpjela je svašta ta nesretna životinja. Nekad možda s pravom, no u jednom ovoj životinji nema premca - mlijeko magarice je od davnina najpoznatiji narodni lijek. To mlijeko od davnina se spominje kao vrijedan dodatak zdravlju i ljepoti, a govorilo se i da je slavna Kleopatra bila poklonica kupanja u njemu, dok ga je Hipokrat navodno koristio za ublažavanje artritisa, kašlja i zarastanje rana.

Ipak, do njega se ne dolazi tako lako, jer ga se ne može kupiti u trgovačkim centrima. Već samo kod proizvođača. A njih je u zadnje vrijeme sve više.

Ovo što ćemo sada spomenuti nije dogovoreni reklamni tekst o svojstvima i mogućnostima prodaje tog mlijeka. Već istinita priča o čovjeku i magarcu, ratu i poraću, gradu i selu, propalim socijalističkim tlapnjama i neoliberalnom tržištu. I sve sklupčano u jednu reportažu iz Pribuda. Mjestu podno Svilaje, administrativno naslonjenom općini Muć, gdje su jedan čovjek i jedna žena ostvarili svoj san.