Turističku sezonu 2025., pamtit ćemo po promjenama koje su se, nakon dugo vremena, ali ne i neočekivano, osjetile u radu privatnih iznajmljivača, a oni su u ukupnoj turističkoj ponudi smještaja – najbrojniji.
Uvođenjem restrikcija od strane države koje su provedene u zadnji tren, da bi se zaustavio nerealan rast smještaja u odnosu na broj gostiju koji nas posjećuju i tako preduhitrio potpuni krah tržišta, novi se apartmani više ne registriraju onim intenzitetom kao što je to bilo ranije, što nije samo prolazni trend, nego nešto što se dogodilo iz niza razloga i potvrdilo da je privatno iznajmljivanje “udarilo glavom o plafon”.
Osim toga, kratkoročni najam je iz istih tih razloga polako, ali sigurno, počeo ustupati mjesto dugoročnom. Očito je da ukupna iznajmljivačka računica, u kojoj je sve više troškova, a sve manje zarade, ali i problemi s radnom snagom, ukazuje na to da je neke apartmane i sobe bolje izdavati podstanarima ili digitalnim nomadima, nego turistima. Zato je zahtjeva za registraciju novih jedinica u toj kategoriji, osjetno manje.
Kraća sezona
Ni vlasnici vila za odmor ne pronalaze više goste tek tako; pravi su bum doživjeli za vrijeme koronakrize, kad je izolacija, osama u prirodi, bila na cijeni, no ovo su se ljeto hrvali sa snažnom mediteranskom konkurencijom, pa bilježe kraću sezonu i slabiju popunjenost kapaciteta koji su očito premašili prihvatljivu mjeru.
U sjeni tih gibanja na turističkom tržištu, o kojem neposredno i posredno ovisi cijelo naše gospodarstvo, otvaraju se prilike za one koji su spremni investirati u male i obiteljske hotele. Takvi su hoteli iz godine u godinu sve popularniji, prvenstveno zbog svoje autohtonosti i topline, ljudskosti koja se da osjetiti na svakom koraku kad se odlučite za odmor baš u takvoj vrsti smještaja, čija kvaliteta stalno raste. U koje se neprestano ulaže.
Veliki privatni iznajmljivači, oni sa šest, sedam apartmana, soba..., svjesni su, što se njihova posla tiče, da je “prošla baka s kolačima” i da se nužno, u ime poslovnog opstanka, moraju uspeti na višu razinu. Ona znači otvaranje malog ili obiteljskog hotela što, istinabog, zahtijeva puno veći angažman, znanje, ali i planiranje na duge staze, međutim, jamči i sjajnu poslovnu perspektivu, jer gosti, a sve ozbiljne analize to pokazuju, rado odsjedaju u takvim objektima.
Provesti godišnji odmor u hotelu u kojem vam je 24 sata na usluzi ljubazno osoblje, u kojem možete probati najbolje od lokalne kuhinje, ne da se mjeriti uslugom ni u najluksuznijem apartmanu. Čovjek je taj koji čini razliku, a naši su vlasnici apartmana i soba sve komodniji, pa i sve manje spremni “ljudikati” s turistima, dočekivati ih raširenih ruku, a sve ih više prepuštaju “čarima” tehnologije: ulasku i izlasku iz apartmana “na šifru” i ključeve u “boksu” kraj ulaznih vrata.
Odlična popunjenost
Zato sve više furešta bira male i obiteljske hotele koji im nude određenu dozu sigurnosti, jer se u svakom trenutku za vrijeme odmora imaju na koga osloniti i obratiti mu se “tešta-tešta” za rješavanje bilo kakvog problema.
U velikim sustavima gost je samo broj, kod malih i obiteljskih hotelijera – prijatelj kojeg se ima rad’.
Da je tomu tako, potvrđuje naš natječaj za izbor najboljeg malog i obiteljskog hotela, koji slavi dvadeset godina postojanja i svjedokom je svih tih mijena kad je u pitanju naša turistička ponuda: prvo je u njoj prednjačio “zimmer frei”, pa su se na Jadranu pojavili i veliki resorti, hotelski lanci, a mali i obiteljski hoteli, za razliku od nabrojenih, nisu nicali samo i uvijek u atraktivnim i razvikanim destinacijama, nego od Vukovara i Iloka do Umaga i Cavtata, niti su nužno radili i rade samo sezonski.
Dobar dio takvih hotela, prvenstveno zbog njihova personala, ali i usluge koju pružaju, drži male sredine na životu cijelu godinu. Dođete li, recimo, tako u jedan Labin, u unutrašnjost Istre, bez obzira na to je li turistička sezona ili gluhi siječanj, veljača, imat ćete gdje odsjesti i osjetiti bilo društvenog života tog malog mjesta, njegove ljude i običaje. Dušu.
To je taj program plus koji drugi dionici na velikom turističkom tržištu nemaju, i koji je čvrst dokaz da vodstvo naše novinske kuće, prije okruglih dvadeset godina, ni najmanje nije pogriješilo kad je odlučilo poticati izvrsnost malih hotelijera i birati najbolje od njih.
Svi naši pobjednici redom, pokazali su se uspješnima u svakom pogledu: nisu ih zaobišle ni druge strukovne nagrade, odlične recenzije i ocjene, a bilježe i sjajnu popunjenost, neki i tijekom cijele godine. Ako i kad ovdje, i konačno, zaživi turizam 365, bez dileme će ga predvoditi vlasnici i menadžment malih i obiteljskih hotela. Tu zaista gost najbolje može osjetiti koliko u poslu sebe daje domaćin i koliko mu je ponuda originalna; radi li ono što voli ili samo da bi odradio ono što treba.
Najčešće se to vidi kroz hranu koja se u obiteljskim hotelima i po tradicionalnim recepturama, služi po sistemu “od polja do stola”, uz širok osmijeh onih kojima gost nije samo brojka. Zato male i obiteljske hotele na velikom i sve zahtjevnijem, globalnom turističkom tržištu, spašavaju gosti koji su spremni vraćati se na isto mjesto godinama.
A kako to nije tek uslužna industrija, menadžment malih i obiteljski hotela dobro poznaje one koji su im vjerni, koji stalno kod njih dolaze, pa su u svakom trenutku spremni prilagoditi ponudu njihovim afinitetima.
Zato se turisti tu osjećaju kao kod kuće: druže se s osobljem i vlasnicima hotela, čestitaju jedni drugima tijekom godine važne datume, pitaju za junačko zdravlje... Treba li onda isticati da je upravo ovakva vrsta turizma najbolja reklama Hrvatskoj kao destinaciji u kojoj se čovjeka još gleda u oči, i u kojoj nije i nikada neće biti sveden na puku brojku u eVisitoru.
Više radnih mjesta
U Hrvatskoj je danas oko 450 malih i obiteljskih hotela. Dobar dio vlasnika angažiran je u strukovnoj udruzi koja od svog osnivanja 2004. stoji na usluzi svojim članicama i nastoji riješiti njihove goruće probleme. Primjerice, u pandemiji su se svojski trudili pomoći malim hotelijerima pregrmjeti financijski i na svaki drugi način to iznimno teško razdoblje, a u tome su i uspjeli jer je većina njih nastavila s radom.
Budu li veliki privatni iznajmljivači, kako smo to naznačili, težili postati hotelijerima, to će predstavljati višestruku korist za CRO turizam kroz kvalitetniju i sadržajniju uslugu, veća davanja lokalnoj zajednici i državi, više radnih mjesta i, na koncu, zadovoljnije turiste.
A takav gost je, ruku na srce, zahtjevan. Ekološki osviješten. Ne možete mu podvaljivati: ako ste oglasili jelovnik s autohtonom hranom spravljenom od svježih namirnica iz podneblja u kojem hotel djeluje, to zaista mora biti tako. Sve se danas ocjenjuje i preispituje. Zato se posljednjih godina snažno promoviraju i “zeleni hoteli”, koji jamče ekološku samoodrživost koja se očituje kroz korištenje sunčeve energije i poslovanje koje ne uključuje opasne kemikalije. Sve više vlasnika malih i obiteljskih hotela nastoji dobiti eko certifikat, koji ne znači samo potvrdu da je kod njih sve prirodno, već i to da su izvršili transformaciju koja im je priuštila znatne uštede.
Ako bi nešto trebalo biti naš “forte” u turizmu, onda su to mali i obiteljski hoteli, preciznije – njihov personal i usluga. Raduje da se sve kreće u tom smjeru i da je počela postepena, ali sigurna promjena naše ukupne turističke ponude, i da se kroz nju vraćamo samima sebi, turizmu s ljudskim licem. A to je bitnije čak i od brojki noćenja, dolazaka i golog profita.•
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....