Empatija? Ne podnosim tu riječ. To je New Age izmišljotina koja je nanijela puno štete.
Tako je u jesen 2022. u jednoj epizodi svojeg popularnog podcasta konzervativni tiktoker i politički aktivist Charlie Kirk komentirao što za njega znači empatija. Više mu, prisnažio je tada Kirk, odgovara riječ sažaljenje (simpathy) jer bi radije da mu je nekoga žao nego da se okolo hvali da dijeli tuđu bol.
Kirk se tom prilikom poželio zapravo narugati Billu Clintonu, koji je empatiju obilno koristio da osigura svoje političke pobjede. No netom nakon što je Kirk u srijedu ubijen u atentatu tijekom svojeg nastupa na sveučilišnom kampusu, postalo je jasno kakve je razmjere poprimio izostanak suosjećanja u američkom društvu.
Dio publike koja se nije slagala s njegovim stavovima otišla je toliko daleko da, samo nekoliko minuta nakon što je ispaljen smrtonosni hitac, ustvrdi da je Kirka trebalo ubiti i prije s obzirom na stavove koje je zagovarao. Dosta šokantna bila je i objava pjevača Marka Bošnjaka, koji je na svojem Instagram profilu, na objavu da nitko ne bi trebao umrijeti zbog svojih političkih stavova, dopisao “nitko osim Charlieja Kirka”, zbog čega se naknadno ispričao.
Činjenica je da je upravo Kirk svojim provokacijama pomicao granice. Da je bespoštedno izazivao američke progresivce. Da su mu oni zauzvrat prišili epitet fašista. I da je njegova smrt otkrila krater koji je u Americi, ali i puno šire, ostavio duboki svjetonazorski rat u kojemu nije ostalo previše mjesta za empatiju.
Poznati splitski psihijatar primarijus dr. Ivan Urlić upozorava na to da se spirala nasilja globalno podiže, i da ljudi sve više imaju osjećaj da više nema mirnog mjesta na kugli zemaljskoj gdje se mogu skloniti, a da im netko ili nešto ne prijeti.
- U ovakvim situacijama često je u pitanju zakon akcije i reakcije. Na ekstremističke stavove očekuju se i ekstremne reakcije. Pritom je potpuno palo u sjenu da je ubijen mlad čovjek od samo 31 godinu, otac dvoje male djece, da je riječ o ljudskom biću, a ne nekom kontejneru radikalizma koji treba uništiti - ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju dr. Urlić.
Ljudska dimenzija pritom kao da je, prema njegovim riječima, pala u sjenu radikalnih poteza, ideja i gesta.
- Kao da je došlo do nekakvog zasićenja mirnim, svakodnevnim, jednostavnim, u navodnike bih stavio i dosadnim načinom života. Pa kao da jedva čekamo da nas zadesi neki izvanredni događaj, teški ili radosni, svejedno, koji će prekinuti taj jednostavniji, laganiji, uobičajeniji način života. Kao da mnogim ljudima stalno treba nekakav izazov, nekakva kriza da bi se osjetili živima i da živnu duhom, jer ne znaju na drugi način potaknuti svoj duh da traži smisleni, razumni život, život ispunjen postignućima, zadovoljstvima i nekom smirenošću. Ne mrtvilom groblja, nego zdravom smirenošću - naglašava ovaj psihijatar.
U okolnostima radikalizma, u kojemu netko zastupa ideju da svi moraju biti naoružani da bi mogli braniti, dogodi se da upravo taj glasni zagovaratelj prava na oružje od tog istog oružja na koncu i strada.
- U Svetom pismu piše: “Tko se mača lača, od njega će i poginuti”. Na ovom primjeru vidimo da mač zapravo uvijek ima dvije oštrice. Pritom je ljudskost pala u sjenu, dok se radikalizam već niz godina ugurao pod svjetla reflektora - naglašava dr. Urlić.
Pritom podsjeća na činjenicu da su SAD, Europa, Kanada, Australija, Japan i ostale razvijene zemlje desetljećima uživale u uređenim društvima.
- Danas kao da su se ljudi zasitili mogućnosti da žive jednostavno i da se bave ne samo sobom, nego i svojom obitelji, svojim prijateljima, svojim radom, svojom zajednicom, u krajnjoj liniji i svojom domovinom. Umjesto toga traži se neki novi naboj, neke divlje strasti koje zadovoljstvo donose samo kroz mrcvarenje, pa i likvidacije onih drugih - upozorava dr. Urlić.
Pritom podsjeća na to kakav sadržaj već godinama dominira televizijskim programima.
- Kad se prošetate ljeti Splitom, navečer kad su prozori i vrata otvoreni, svaki dan izgleda kao da je treći svjetski rat. Čuju se samo kriminalne serije, samo ubojstva, samo rafali, samo bande i karteli. To na mlade koji nisu formirani na jedan zreliji način djeluje kao da su to nekakve igre i junaštva koje su otvorene za svih. U takvim okolnostima ne bismo se trebali čuditi ovoj netoleranciji različitosti, pogotovo kad su u pitanju radikalne sfere - naglašava naš sugovornik.
Demokracija je krajnje odgovorna, ali i, upozorava dr. Urlić, i krajnje krhka stvar.
- Ako je ne budemo svaki dan zalijevali, ona će uvenuti. Onda se ne trebamo čuditi kada nam se, kao u autu, upali ona crvena lampica koja signalizira da je došlo do kvara. To su ovakvi ekstremni slučajevi, žalosni i dramatični, ali ljudi to i dalje gledaju samo senzacionalistički. I sutradan traže neku novu senzaciju da se mogu oko nje uzrujavati i užasavati - ocjenjuje dr. Urlić.
U takvom okruženju društveni, kulturni i svjetonazorski ratovi padaju na plodno tlo.
- Čovjek je jedino živo biće koje ima koru mozga zahvaljujući kojoj može razmišljati. Papa Franjo govorio je da je čovjek, onaj čas kad počne ratovati, već izgubio. Što je izgubio? Izgubio je mogućnost da upotrijebi svoju glavu na pametan način. To je vrlo jednostavno, ali do te jednostavnosti nikako doći. Ako se nekada i dođe, onda je to greška. Onda to treba potkopati - zaključuje ovaj psihijatar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....