Hrvatska poljoprivredna komora smatra kako je uvođenje sidrene cijene (dodatna maloprodajna cijena) dobro za potrošače, kao točka usporedbe kako bi lakše uočili i pratili naknadna poskupljenja te kako bi se osigurala maksimalna transparentnosti na tržištu. Posebno se to odnosi na cijene hrane o kojima se posljednjih godina govori gotovo svakodnevno. U HPK ističu kako građani imaju pravo znati zašto potrošač nešto plaća više, ali se postavlja pitanje - koliko od cijene koju potrošači plate dobije čovjek koji je tu hranu proizveo?
-Cijena hrane ne počinje u trgovini. Proizvod nastaje na njivi, u staji, voćnjaku ili nekom drugom gospodarstvu, a zatim prolazi kroz otkup, preradu, distribuciju i trgovinu. Ako želimo ozbiljno razgovarati o cijeni hrane, moramo vidjeti cijeli taj put od polja do police. Nova odluka o isticanju dodatne, odnosno sidrene cijene ne određuje cijenu po kojoj poljoprivrednik prodaje svoj proizvod, već se odnosi na maloprodaju, a za hranu se kao referentna cijena koristi cijena koja je vrijedila 2. svibnja 2025. Upravo zato moramo pratiti što se događa kroz cijeli lanac jer ako se pojavi pritisak da se krajnja cijena zadrži što bliže referentnoj, moramo moći vidjeti prenosi li se taj pritisak na cijenu koju ostvaruje poljoprivrednik. Ne tvrdim da će se to dogoditi, ali tražim da imamo podatke iz kojih ćemo to jasno moći vidjeti, izjavio je predsjednik HPK, Željko Mihelić.
Iz HPK navode jednostavan primjer. Ako je neki proizvod prije koštao dva eura, a danas košta tri, građanin vidi da je cijena porasla za jedan euro, ali je pitanje tko je dobio taj euro - koliko poljoprivrednik, a koliko prerađivač, distributer ili trgovac. Bez tih podataka zna se da je proizvod poskupio, ali se ne zna gdje je i zašto do povećanja došlo.
Mihelić ističe kako ne želi optuživati trgovce bez podataka, ali HPK neće dopustiti niti da se bez podataka optužuje hrvatskog poljoprivrednika za cijene koju on u konačnici ne određuje.
-Poljoprivrednik danas ne proizvodi po troškovima iz 2025 godine. On danas plaća današnje cijene goriva, gnojiva, sjemena, zaštitnih sredstava, energije, rada, stočne hrane, mehanizacije i svega ostaloga. Zato stara cijena na polici ne može sama po sebi biti pokazatelj koliko danas košta proizvodnja hrane. Poljoprivrednik ne može biti amortizer cijene hrane. HPK ne traži da država određuje koliko će pojedini poduzetnik zarađivati, nego tražimo transparentnost. Za ključne prehrambene proizvode treba pratiti cijeli lanac: proizvođač, otkupljivač, prerađivač, distribucija, trgovina, potrošač. Želimo znati koliko dobiva poljoprivrednik, koliko iznosi cijena kroz pojedine faze lanca, gdje nastaje povećanje cijene i kako se mijenjaju troškovi proizvodnje, izjavio je Mihelić.
IZ HPK ističu kako će se tada moći odgovoriti na najjednostavnije pitanje: kada građanin plati jedan euro više, gdje je taj euro nastao?
-Kao predsjednik HPK želim biti vrlo jasan. Komora nije tu da govori ono što netko želi čuti, ni Vlada, trgovac, prerađivači ili bilo tko drugi. Naš je posao zastupati hrvatskog poljoprivrednika, ali to ne znači da ćemo braniti nekoga kada je u krivu. Ako je problem kod proizvođača, pokažimo podatke. Ako nije, nemojmo od njega raditi krivca. Podaci moraju biti iznad interesa bilo koga u lancu, dodaje Mihelić
Iz HPK ističu kako Komora ne traži da hrvatski građani plaćaju skuplju hranu, nego da znaju zašto hrana košta toliko koliko košta. Jer ako domaći poljoprivrednik zbog neodrživih cijena prestane proizvoditi, hrana neće nestati s polica, nego će se samo još više uvoziti. Zato zaštita potrošača i zaštita domaće proizvodnje nisu suprotstavljene.
-Građanin ima pravo znati koliko plaća hranu, a poljoprivrednik kako nastaje cijena njegova proizvoda, dok država mora omogućiti da se taj put može vidjeti. HPK ne traži privilegije za hrvatskog poljoprivrednika, nego da ga se ne proglašava odgovornim za cijenu koju ne određuje, zaključuju u HPK.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....