Istraživači kažu da su jezera koja nestaju u južnom Tibetu možda izazvala potrese u regiji tako što su "probudila" dugo uspavane rasjede u Zemljinoj kori. Ovo otkriće dodatno dokazuje neočekivano jaku vezu između klime našeg planeta i geološke aktivnosti duboko ispod naših nogu, piše Live Science.
Prije otprilike 115.000 godina južni Tibet bio je pun ogromnih jezera, nekih dužih od 200 kilometara. Danas su ta jezera znatno manja. Uključuju jezero Nam Co (također zvano Namtso ili Nam), koje je dugo samo 75 kilometara.
Ovakvo čudo prirode još niste vidjeli: priroda ga je stvarala 24 milijuna godina
Tim geologa predvođen Chunruijem Lijem, istraživačem Kineske akademije geoloških znanosti u Pekingu, posumnjao je da je gubitak vode iz jezera mogao imati posljedice na lokalnu geologiju. To je dijelom zbog toga što velika jezera opterećuju Zemljinu koru. Kad se počnu isušivati, ta se težina gubi i kora se polako ponovno diže, na sličan način na koji se teško natovaren brod diže u vodi dok se njegov teret uklanja, prenosi Jutarnji.
Druga je ključna točka ta da je južni Tibet geološki aktivan zbog kontinuiranog sudara između Indije i Euroazije, koji je započeo prije otprilike 50 milijuna godina.
Naprezanje se nakupilo u Zemljinoj kori ispod južnog Tibeta, ostavljajući u kori drevne pukotine, ili rasjede, spremne za puknuće. Geolozi su zaključili da je sporo uzdizanje kore uzrokovano smanjenjem jezera moglo potaknuti takve pukotine i izazvati potrese.
Istraživači smatraju da se to i dogodilo. Analizirali su lokalnu geologiju, mapirajući drevne obale jezera kako bi utvrdili koliko su vode jezera izgubila. Zatim su koristili računalne modele kako bi predvidjeli koliko se kora trebala podići kao odgovor, otkrivajući da je to trebalo ponovno aktivirati obližnje rasjede.
Pomicanje 15 metara
Studija je objavljena 17. siječnja u časopisu Geophysical Research Letters.
Njihova analiza sugerira da je gubitak vode iz jezera Nam Co u razdoblju između 115.000 i 30.000 godina doveo do ukupno 15 metara pomicanja na obližnjem rasjedu. Jezera 100 kilometara južno od jezera Nam Co izgubila su još više vode u istom razdoblju. Tamo je možda došlo do pomicanja od 70 metara na obližnjim rasjedima.
Ovi izračuni sugeriraju da su se rasjedi u regiji u prosjeku pomicali između 0,2 i 1,6 milimetara godišnje. Za usporedbu, rasjed San Andreas, koji prolazi kroz Kaliforniju, bilježi daleko veće pomicanje: u prosjeku oko 20 mm godišnje. No tamo je pomicanje uglavnom uzrokovano procesima koji se odvijaju duboko ispod zemlje. Novo istraživanje dokaz je da na značajno pomicanje na rasjedima mogu utjecati i procesi koji se odvijaju iznad zemlje.
‘Tektonika je pokretač‘
"Površinski procesi mogu imati iznenađujuće snažan utjecaj na čvrstu Zemlju", rekao je za Live Science Matthew Fox, izvanredni profesor geologije na University Collegeu u Londonu, koji nije bio uključen u istraživanje. "Geolozi su sve više svjesni da, kako bismo u potpunosti razumjeli evoluciju krajolika ili tektonske regije, moramo uzeti u obzir ovu povezanost između površinskih i dubokih Zemljinih procesa."
To ne znači da će se potresi događati kad god i gdje god se jezera isušuju, rekao je Sean Gallen, izvanredni profesor geologije na Državnom sveučilištu Colorado, koji nije bio uključen u istraživanje. Takvi će se potresi događati samo tamo gdje se jezera nalaze iznad kore koja je akumulirala naprezanje zbog tektonske aktivnosti. "Tektonika je uvijek pokretač", rekao je za Live Science. "Promjene u opterećenju vodom samo mijenjaju način na koji se nakupljeno tektonsko naprezanje oslobađa tijekom vremena."
Naprezanje se može osloboditi i drugim površinskim procesima, rekao je za Live Science Philippe Steer, docent geoznanosti na Sveučilištu u Rennesu u Francuskoj. Jake oluje mogu izazvati iznenadnu i brzu eroziju, uklanjajući teške stijene iz nekih dijelova kore i omogućujući im da se izdignu. Kamenolomi, u kojima se velike količine stijena uklanjaju iz tla, imaju sličan učinak, rekao je Steer, koji nije bio uključen u studiju.
Ali možda su najznačajniji događaji "pokretanja" u nedavnoj geološkoj prošlosti povezani s posljednjim ledenjačkim maksimumom.
Geološki misterij
U to vrijeme, prije otprilike 20.000 godina, veliki dijelovi Sjeverne Amerike i Euroazije bili su opterećeni ogromnim ledenim pločama, koje su na mjestima bile debele i nekoliko kilometara. Te ledene ploče uglavnom su nestale prije otprilike 10.000 godina. No, budući da su bile tako teške, kora ispod mjesta gdje su nekada ležale i danas se oporavlja.
Neki istraživači smatraju da bi ovo moglo pomoći u objašnjavanju dugogodišnjeg geološkog misterija. Gotovo svi snažni potresi događaju se duž velikih rasjeda, poput San Andreasa, koji se nalaze na granicama između Zemljinih tektonskih ploča. No povremeno se snažni potresi mogu dogoditi usred tektonske ploče, tisućama kilometara od jedne od tih granica. Na primjer, 1811. i 1812. godine dogodila su se tri potresa magnitude 7 ili 8 duž doline rijeke Mississippi, u središnjem dijelu Sjedinjenih Država.
Jedna je ideja da se naprezanje polako nakupljalo na drevnim rasjedima u dolini rijeke Mississippi zbog geološke aktivnosti tisućama kilometara dalje, duž rubova Sjevernoameričke tektonske ploče. Zatim, kada su se ledene ploče otopile i Zemljina kora počela se dizati, to se naprezanje oslobodilo u obliku snažnih potresa.
"Iako klimatske promjene ne ‘uzrokuju’ tektoniku, mogu modulirati uvjete naprezanja u kori", rekao je Fox. "To je nešto što moramo uzeti u obzir u budućim procjenama opasnosti", piše Live Science.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....