U prvom dijelu ispričali smo kako je europska kavanska kultura krenula nakon 1683. – od bečkog „Kaffeehausa” Kolschitzkog do venecijanskog Caffè Floriana i kako je Zadar ubrzo razvio vlastitu, bogatu scenu kavana. Pratili smo prve zadarske kavane od kraja 18. stoljeća (Caffè al Dose/Provvidenza) niz lokala na Kalelargi i Narodnom trgu (Caffè dei Vecchi, Europa, Papadopoli, del Teatro Nobile, al Genio, Radetzky, della Nave), uspon elegantnog Caffèa Cosmacendi te vrhunac u kultnoj Kavani Central (1891.). Spomenuli smo i vrtni Caffè al Giardino kao popularno gradsko okupljalište s koncertima, projekcijama i carskim posjetom.
Izgradnja rive i kavana
Jugozapadni bedemi uklanjaju se 1874. godine pa se otvara novi prostor za širenje grada. Izgradnja niza zgrada od palače Manzin na zapadu, koja je izgrađena prva 1875. godine, pa sve do kraja rive na jugu, palača Borelli i Liceja, otvorila je razne ugostiteljske mogućnosti, pa tako i pojavu kavana na novoj, omiljenoj šetnici Zadrana – „Novoj rivi”. U palači Manzin 1877. godine otvara se nova kavana-restoran pod vodstvom g. Bellija. Bili su to za ono doba veličanstveni prostori, kako zbog dobrog ukusa u rasporedu i njihove udobnosti, tako i zbog elegancije i bogatstva pokućstva. Pretraživanje arhiva i novinskih članaka upućuje na to da je ovo bila prva kavana na rivi! Samo tri godine poslije otvara se u istoj kući elegantna podzemna kavana–pivnica. Usluga je besprijekorna, pića su dobra, pivo je svježe, a nude i velik izbor novina. To je jedino mjesto u gradu koje ima tako velik broj njemačkih novina.
Palača Manzin i reklama za kavu. Oko 1880. g. Autor: Burato.
Kavana Stefanija (Caffè Arciduchessa Stefania), otvorena je uz vatromet i brojnu publiku u ljeto 1890. godine u paviljonu tadašnje kuće Kirchmayer (kasnije Oštrić) na Novoj rivi. Po vanjskoj arhitekturi i uređenju interijera bilo je to jedno od najotmjenijih mjesta u gradu. Novi kafić nosio je ime Njezine Carske Visosti, nadvojvotkinje Stefanije, temeljem posebnog dopuštenja koje je sama odobrila. Nova zgrada u kojoj se smjestio kafić podignuta je prema nacrtima g. Doima Marcocchije, onog istog koji će godinu poslije izgraditi kavanu Central! Kavana je imala karijatide (ženske kipove u funkciji stupa ili potpornja na pročelju) te razne skulpture u unutrašnjosti. S terase na katu pružao se lijep pogled na Zadarski kanal. Ispred kavane bio je gradski vrt, koji je ubrzo nestao jer je na njemu 1901. godine Alfonso Borelli izgradio zgradu u kojoj će također biti kavana.
Kuća Kirchmayer i paviljon s njene zapadne strane te gradski vrt. Foto: Vaffier 1892. g.
Paviljon uz kuću Oštrić u kojem je ranije bio Caffe Stefania. Vidljive su karijatide i terasa. 1911. g.
Uz kavanu „Stefanija” u početku je često svirala vojna glazba zbog blizine vojnog zapovjedništva koje se nalazilo u kući Borelli (danas zgrada Rektorata Sveučilišta u Zadru), pa je i posjećenost ponekad bila velika. Ipak, zaživjela je samo nekoliko godina. Kavanu je vodio g. Haslinger. Iste godine otvoren je i Grand Hotel na uglu Calle Larga i Calle Papuzzeri, s restoranom u prizemlju. Nešto kasnije u sklopu restorana radila je i kavana Grand Hotel. Dana 22. 3. 1902. hrvatsko-ugarsko brodarsko društvo u potpuno novoj palači grofa Alfonsa Borellija otvorilo je Hotel Bristol s restoranom i kavanom. Hotel Bristol zauzimao je prvi i drugi kat palače i prizemlje. Pet visokih i prostranih prostorija u prizemlju služile su kao kavana i restoran. O hotelu i restoranu opsežno je izvještavala Il Dalmata.
Hotel i restoran Bristol oko 1903. godine
Ove prostorije, svijetlozelene boje, sjajne poput ogledala, s blagim pozlatama, nude otmjeno, vrlo ugodno okruženje, dostojno velikog grada. Kavanu je oslikao majstor slikar R. Umlauff. Prostorije se otvaraju lučno kroz vrata na Novu rivu i s njih se, kao i s prozora hotela, vidi jedna od najljepših panorama Jadrana: Zadarski kanal. Unutrašnje uređenje kafića iznimno je elegantno i prikladno. Stolići i šank s pločama od crnog mramora, vrlo moderni biljari, velika ogledala: cjelina koja je skladna, otmjena i ugodna oku. Brojne novine. Vani, takozvana ograda, zaštićena velikom tendom i s lučnim svjetiljkama, bit će pretvorena u vrt i ukrašena, o trošku općine, palmama.
Vođenje Hotela Bristol oko 1936. godine preuzeo je A. Zerauschek i promijenio mu naziv u Hotel Excelsior.
Također na Novoj rivi, u palači Höberth (Perlini) s pogledom prema Piazzi del Laurana (i fontani), samo sedam dana nakon otvorenja Hotela Bristol otvara se i elegantni Caffè al Lloyd. Luksuzno uređen, s umjetničkim električnim lusterima, mramornim stolovima i biljarom te lijepim natpisima stoljetne, vrlo cijenjene tvornice likera Francesca Driolija. Njegov je vlasnik poduzetni Giovanni Battara.
Caffe Lloyd oko 1903. g.
Caffe Lloyd oko 1910. g.
Nekoliko godina poslije, Lloyd će biti značajno proširen dodavanjem dugog i elegantnog salona, ukrašenog bogatim zrcalima i profinjenim bojama. Novi salon, smješten na južnoj strani s pogledom na more, postat će ugodno boravište, osobito zimi. Caffè al Lloyd prestao je s radom za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali je u proljeće 1919. godine ponovno otvoren. Vlasnik Battara pobrinuo se da ga ponovno učini vrlo omiljenim okupljalištem građana, i to kako zbog kvalitete pića i sladoleda, tako i zbog urednosti i besprijekorne usluge. Oko 1930. godine kavana Lloyd promijenila je ime u Caffè Italia.
Caffe Lloyd uz fontanu na Trgu Laurana 1902. godine
Aldo Mestrovich je na rivi 1921. godine otvorio Caffè Garibaldi nekih 50 južnije od „Lloyda”, u istoj onoj kući gdje je bilo Mestrovichevo kino Garibaldi, koje je ustupilo jednu čekaonicu kavani. Corriere di Zara popratio je otvaranje:
Savršene drvene obloge zidova i stropa glavnog prostora i susjednih salona; šank, vitrine i stolovi od tvrdog drveta, vrlo fino i graciozno izrađeni, djelo su iznimno sposobnog glavnog majstora Luigija Vittorellija te su zbog svoje čistoće izvedbe vrijedni iskrenog divljenja. Mramori, koji upotpunjuju i ukrašavaju namještaj, izrađeni su s velikom pažnjom u radionici vrsnog glavnog majstora Enrica Gasperinija. Sve složene instalacije potrebne za rad točionih uređaja izvela je tvrtka Francesco Malusa, vrlo iskusna u takvim poslovima. Tako je i sav ostali detaljni rad izišao iz ruku naših obrtnika koji se, na naše veliko zadovoljstvo, mogu časno i uspješno mjeriti s onima iz najvećih europskih središta.
Unutrašnjost je bila ukrašena figurom talijanskog revolucionara Garibaldija. Oko 1935. godine kavanu je preuzeo Giuseppe Mosetti. Bilo je to poznato mjesto okupljanja igrača karata, šaha, domina i biljara, a na velikoj pozornici u salonu često su se održavali koncerti i nastupi raznih umjetnika.
Caffe Garibaldi na rivi oko 1930. g.
Program zabave Kavane Garibaldi iz 1923. godine u godišnjaku Il Dalmatino
U novinama se 1900. godine spominje Caffe Riva Nuova koju je vodio Giovanni Stanich, a nalazila se na početku ulice Tommaseo, nasuprot kuće Höberth u kojoj je bio "Caffe Lloyd" (današnja ul. Zadarskog Mira 1358., odmah do Foruma). Imala je lijepi pogled na Trg Pošte koji je kasnije preimenovan u Trg Dellaurana. Potrajala je nešto manje od desetljeća. Godine 1919. na tom istom mjestu izbjeglica iz Splita i vlasnik trgovine „Namještaja i tapeta” Italo Puisina otvara Caffè Spalato, luksuznu kavanu s bogatim bifeom. Potrajala samo nekoliko godina.
Oglas za kavane Roma i Spalato u godišnjem vodiču iz 1921. godine
U prizemlju hotela Bristol bio je Caffe Savoia Umberta Donatia, a spominje se nakon 1920. godine. Oko 1930. godine „Savoja” se premješta na Via Carriera (danas ul. Elizabete Kotromanić 7), a vodila ju je Anna Tonon. Nalazila se na uglu gdje je nekad Aicher imao krojačku radnju, a danas posluje brijačnica.
Reklama za Caffe Savoja iz 1922. godine
Vratimo se kavanama na Novoj rivi: u paviljonu kuće Perlini, koji je od 1892. bio iznajmljen za potrebe Narodne škole na hrvatskom jeziku, počeo je oko 1920. godine s radom Caffe San Marco. Paviljon se nalazio na mjestu gdje je sada terasa Gelaterije Eva.
Paviljon kuće Perlini, gdje je bila kavana San Marco (lijevo u prvom planu)
Novinska reklama za Caffe San Marco
Ostale kavane u gradu
Na staroj rivi, u prizemlju zgrade Kirchmayer u kojoj su bile smještene poslovnice Lloyda, oko 1892.godine (kada je zgrada i izgrađena) otvoren je Caffe Il Porto, lijepo uređena kavana, koja će biti vrlo pogodna putnicima i građanima koji čekaju parobrode. Kavanu je od 1894. godine pa sve do sredine 30-ih godina 20. stoljeća vodio Giorgio Venturini, a zatim Delich.
Kavana „Il Porto” u prizemlju svratišta Kirchmayer na staroj rivi
Unutrašnjost kavane „Il Porto”
Na Piazzetti Marini (danas Poljana Pape Aleksandra III) nalazio se krajem 19. stoljeća Caffè al Commercio, a spominje se i Caffè Tomasso. Na Zelenoj tržnici (Piazza dell‘Erbe) bio je Caffè ai Dalmati u kući Tocigl i trajao je desetljećima. Vodio ga je Gasparo Pavan, a posljednje godine Giuseppe Delich, prije nego što je srušen do temelja u savezničkom bombardiranju. Isto kao i susjedni Bar Colonna (prvo vlasnika Raicevicha, Gonana pa Gilberta Galessija), koji je nudio najbolji caffe espresso.
„Caffè ai Dalmati” desno u prizemlju crvene zgrade Tocigl
„Caffè ai Dalmati” lijevo u prizemlju zgrade Tocigl
Caffe bar Colonna
Caffe bar Colonna
U Ulici Dalmatinskog Sabora, nasuprot crkve sv. Andrije, bila je dugovječna Caffè alla Concordia (postojala gotovo 30 godina), omiljena radničkoj klasi.
Otvarale su se kavane i u Arbanasima i Cereriji. Godine 1912. Il Dalmata piše:
Kavana u Cereriji. -- Predgrađe Cererija, čiji napredujući razvoj svakodnevno sve više dolazi do izražaja, obogaćeno je ovih dana jednom kavanom, prvom takve vrste, za kojom se osjećala potreba. Gospodin Natale Mestrovich – aktivan trgovac manufakturnom robom u našem gradu, odlučio je otvoriti u prizemlju svoje kuće u Cereriji jednu kavanu, vrlo prikladnu za javnost. Kavana je vrlo elegantna; sva blista čistoćom lakova i ogledala; pravi je dražestan kutak s finim namještajem, s elegantnim zavjesama. Kavana je opskrbljena svim mogućim likerima, kao i pivom i kavom te hladnim jelima, delicijama i slasticama. Iza kavane, u sjenovitom vrtu, nalazi se i kuglana. Treba poželjeti sreću inicijativi gospodina Mestrovicha, koja spaja osobnu korist s građanskim ugledom, jer uz prilično značajne troškove Cereria sada nudi jedan elegantan javni prostor, koji trebaju podržati i stanovnici i zadarska javnost.
Caffe Cerraria u prizemlju kuće Meštrović (lijevo s tendom). Foto: Novaković 1910. g. (isječak)
Kavana nije imala sreće u radu. Godine 1914. preuzima ju Zerauschek, ali ratne nedaće ni njemu nisu išle u korist.
Do Drugog svjetskog rata neke su se kavane zadržale, neke su promijenile naziv, a izgradile su se i nove, najčešće male kavane tj. barovi. Otvorilo se nekoliko takvih barova, kao što je Bussanijev Bar Venezia u Calle dei Tribunali (kod suda), Bar Adua na Calle Teatro Vecchio (danas ul. Jurja Dalmatinca), Caffè Derna Traversa i Buczkowskog na Rivi Derni (na mjestu današnjeg restorana Kornat) kasnih 30-ih godina koja je, usput budi rečeno, dobila ime prema Libijskom gradu Derni i to u znak sjećanja na ratove koje je Italija vodila s Osmanskim carstvom 1911. godine. Zatim Bar Calypso u ul. Sv. Marije, Sterminijev Marittimo i Ianovićeva Zara na piazzetti Marini, Impero i Eden na Kalelargi, Paravia u ulici sv. Mihovila i niz manjih barova u ostalim dijelovima grada.
Reklama za „Caffe Derna” u novinama 1938. godine
Povijest zadarskih kavana ujedno je i povijest gradskog života: susreti, glazba, novine, kave i rasprave koje su davale ritam svakodnevici i to svaka na svoj način. Gledajući Zadrane i njihov stil, Pierre Bauron još je 1888. godine pomislio da je u nekom gradu u Italiji ili na jugu Francuske. Sličan stil pratile su i kavane. Grandiozne, elegantne, otmjene i svjetske, kao da su gradu davale poseban sjaj, podizale standarde ukusa i navika te oplemenjivale i grad i ljude. I kad su kavane nestajale ili mijenjale imena, navika ispijanja kave ostajala je ista.
Lokacije kavana u Zadru u 19. i početku 20. stoljeća
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zadarski.hr u suradnji s portalom Retro Zadar objavljuje priče iz prošlosti Zadra. Priče je istražio, dokumentirao i napisao Jure Šango koji je s Markom Mišulićem početkom prošle godine pokrenuo ovu jedinstvenu interaktivnu mapu našeg grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....