"Je li vam već netko rekao da sličite na …" Nakon što godinama posvuda slušam isto pitanje - u taksiju, na aerodromu, benzinskim pumpama pa čak i u liftu - refleksi su mi toliko istrenirani da moj mozak automatski završava rečenicu. Očigledno, imam "duplića", nekog mi vrlo sličnog. Dvojnika. E, ali ne bilo kojeg dvojnika. Naravno, nije me dopalo da sličim na nekog ljubaznog računovođu srednjih godina ili meteorologa s TV-a. Čini se da sam ja Temu verzija holivudske zvijezde, ali ne tipa Georga Clooneyja ili Ryana Reynoldsa čije bi me lijepo lice spašavalo u danima loše frizure. Ne, mene je dopao Russell Crowe. Prije nego što pomislite "koji komplimenat", dopustite. Glumci dolaze u raznim oblicima, veličinama, razdobljima i emocionalnim stanjima. Ovo nije klasičan kompliment, više je nalik na neočekivani poklon kad ne znate biste li se zahvalili ili ga vratili u glavu njegovu donositelju.
Sve je počelo prije nekih desetak godina na londonskom Heathrowu u trčanju od gatea do gatea. Oni koji su ga prošli dobro znaju o kojoj vrsti kaosa govorim, možda o najkaotičnijem na svijetu. Otrčao sam u wc (a gdje bi ja drugo bio), ostavljaljući suprugu da me pričeka. Ono što tad nisam znao je da se pred vratima odjednom skupilo desetak tinejdžerica s onim specifičnim ushićenjem kao kad se spremaju na neki TikTok izazov ili manji zločin (uglavnom kozmetičke prirode). Moja ih je supruga u čudu promatrala sa strane pitajući ih što se događa. "Pa upravo je ušao tamo!" dramatično su prošaputale. "Tko", upitala je dalje moja supruga još uvijek u blaženom neznanju. "Russel Crowe", uzviknule su. Dakle, prema mišljenju skupine uzbuđenih tinejdžerica na Heathrowu, ja – čovjek koji je samo otišao na wc – po njima je bio Russel Crowe.
Gladijator, glavom i bradom. Maximus Decimus Meridius. Zapovjednik sjeverne vojske. Čuvar reda u wc-u. Izašao sam ne sluteći da me čeka skupina željna autograma, selfija i tko zna kakvih još čudesa. U mene je supruga, naravno, sve to smatrala presmiješnim, ni pokušavajući me obavijestiti o tome što se upravo odigralo pred vratima wc-a. I dan danas o tome priča entuzijazmom nekoga tko je ugledao NLO! Otad su "prepoznavanja" postala redovna poput kruzera u Dubrovniku. Jedan me američki par zaustavio na benzinskoj i ni pet ni šest pitao "Jeste li vi….". U Zagrebu je vozač taksija, bez pozdrava i pitanja "Izvolite, do kud?", samo oduševljeno rekao: "Gladijator u mom taksiju"!
On se pak prebacio u Stari Rim. E sad, stvar s dvojnicima je zeznuta jer nikad ne znaš s kojom te verzijom ljudi mijenjaju. Problem s mojim dvojnikom, Russelom Croweom je taj što je to čovjek s više lica. Je li me uspoređuju s onom seksi verzijom iz ere Gladijatora, zategnutih mišića i čistog testosterona? Ili govorimo o njegovoj sadašnjoj glumačkoj eri u kojoj (izvanredno) glumi Hermanna Göringa i izgleda ko da su se tri Russela ugurala u tijelo onog prethodnog? Kad sam sestri ispričao epizodu s Heathrowa, rekla mi je, a tako ti nešto samo sestra može ukalumat, "jesi ti vidio kako Russell Crowe sad izgleda? Podeblji je i izgleda…. grubo". Ma hvala ti, draga sestro.
Moje dvojništvo pojačava se u trenucima kad mi je kosa nešto duža, a brada naraste ko u ribara koji odavno nije vidio kopna. U toj me fazi prvo zaustavio simpatični par Amerikanaca kojima sam pomogao na benzinskoj pumpi (ništa ne odaje holivudsku zvijezdu više od namještanja čepa od rezervoara). Samo dan poslije, u lift zgrade turističke zajednice u zadnji je čas ušla besprijekorno obučena Koreanka kojoj sam rekao "mislim da ja upravo imam sastanak s vama". Klimnula je i rekla – "je li vama netko rekao da izgledate …"
Život u Dubrovniku sve ovo čini još zabavniji jer svi turisti koji nas posjećuju: Australci (ups), Amerikani, Japanci, Njemci, Brazilci svaki me čas mogu zaustavit i postaviti toliko puta izgovoreno pitanje "Čekaj, jeste vi…". Ne, nisam. Ali, hvala vam što ste mi podigli ego, odnosno doveli me u krizu identiteta. Prihvatio sam svoju sudbinu, jer ruku na srce, mogao sam sličiti na glumca iz horora ili ne do Bog na nekog političara. Sve dok Crowe ne dođe do Grada i ne sretnemo se licem u lice, pristojno ću klimati i govoriti "da, da, rekli su mi već…". A kad me sljedeći put budu tako nešto pitali, reći ću "Ne, ali sam čuo da Russel Crowe pomalo sliči na mene!!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....