INTERVJUDr. sc. Ivica Ljubenkov otkrio nam je zašto ni nakon duge borbe dalmatinsko maslinovo ulje još nema oznaku izvornosti: Nosi nas dišpet!

Znate li s kim je novinaru najteže raditi intervju? S onima koje dugo i dobro zna i koji su mu dragi. Sve znate, ali za čitatelje trebate priču koja vam je poznata ispričati ispočetka, kao potpuno novu. Dr. sc. Ivica Ljubenkov poznato je ime i autoritet u maslinarskom svijetu Hrvatske. I šire. Dugo se znamo, skoro cijeli život, godinama se družimo i surađujemo. Maslinari ga cijene i vjeruju mu i često je na stranicama časopisa Maslina razjašnjavao probleme i dileme, stručno, a na način blizak svakom čitatelju. On je autor specifikacija za zaštitu izvornosti brojnih naših ulja, borac za dalmatinsko maslinovo ulje i još tu bitku vodi, bio je direktor prvog vrhunskog laboratorija za analize maslinovog ulja, onog SMS-ova na Klisu, profesor na fakultetu, član panela za ocjenjivanje maslinovih ulja na Noćnjaku i drugdje… Ćakulali smo na verandi kuće u Kaštel Sućurcu, a njegova Nela je za to vrijeme kužinavala, vrhunski kao i uvijek.

Rođeni Kaštelanin, točnije Sućuranin?

- Svi smo se mi ovdašnji rodili u Splitu u bolnici – veli s osmijehom. – Ali je - Sućuranin. Osnovna škola u Kaštelima, pa Gimnazija "Ćiro Gamulin" u Splitu, pa zatim studij na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu. Kasnije san se zaposlija u "Jugovinilu" kao i sva jugovinilska dica, to je tako išlo, s oca na sina, ha-ha-ha… Tamo san u prvo vrijeme radio u laboratoriju za organske sinteze. Onda je ‘91. počela ona agonija s "Jugovinilom", malo radi, malo na čekanje i 2000. godine su nas svih poslali na biro…

Ljubenkovi su stoljetni Kaštelani, imao si svoje masline, didove?

– Nisam. Sućurački Ljubenkovi su od nekoga Ljubenkova iz Gomilice koji se priženija u Sućurac i mi sućurački Ljubenkovi nismo imali puno zemlje u Sućurcu, a ovi gomilički Ljubenkovi su imali pola Gomilice. Mi smo imali parcelu Vrila u Kozjaku gdje je bilo nešto maslina, ali to nam je uzeo bivši "Dalmacijacement" za tupinolom. Tako da mi od 1977. pa dok ja nisam počeo radit u SMS-a nismo imali uopće maslina. I ja san prve masline posadija na ženinoj zemlji u Kambelovcu kad je Srđan Mladinić, vlasnik SMS-a, podijelio svim radnicima po nekoliko sadnica 2001. godine. Danas imamo oko 80 maslina po Kaštelima, malo u Kambelovcu, malo u Gomilici.

Nakon gašenja "Jugovinila" si se zaposlio u SMS-u, čuvenoj tvrtki koja je bila pionir vrhunskih hrvatskih maslinovih ulja. Kako si došao u SMS?

– Još imam Slobodnu Dalmaciju u kojoj je objavljen natječaj u kojem SMS traži ljude za rad u laboratoriju, to je bilo 2000. godine. Ja sam tamo došao na mjesto voditelja laboratorija. Koji uopće nije postojao u to vrijeme, nego je postojao neuređen kat i kad je pala odluka da će se taj laboratorij zbilja i napravit, onda sam ja napravio i nacrt laboratorija i sudjelovao u uređivanju i naručivao opremu. I vodio sam taj laboratorij osam godina.

SMS je u svoje vrijeme bio važna i jako dobra priča. Kako se rodio, kako je umro?

- Dogodio se tako da je Srđan Mladinić počeo solit ribu s jednim svojim prijateljem. U nekom trenutku su se oni prijateljski razišli, Srđan je to nastavio, to je dalje raslo do trenutka dok nije pukla ta afera s "Podravkom", koja je u stvari bila neka politička igra. Ja vjerujem da je to bio neki pokušaj neprijateljskog preuzimanja "Podravke", gdje su se oni suprotstavili, a onda je tu SMS bio kolateralna žrtva. Od kada sam ja bio u SMS-,u Todorić i "Zvijezda" su ga htjeli uništiti jer je SMS bio glavni šta se tiče maslinova ulja u Hrvatskoj. I oni su SMS nastojali ugušiti kako god su mogli i znali. I Mladinić je došao u kontakt s ljudima iz "Podravke", oni su dogovorili neki zajednički nastup, Mladinić je dobio neki kredit. Kad je izbila ta afera taj kredit je postao sporan, detalje ne znam, … na kraju nitko u toj aferi nije optužen, svi su oslobođeni.

Ali je veliki SMS propao…

– Tako je.

Zbog toga?

– Zbog toga. A mislim da nema čovika koji je radio u SMS-u a da mu je Mladinić ostao u lošem sjećanju.

U SMS-u su, koliko sam čula, napravljene prve analize istarskih ulja, kad je počela ova nova era vrhunskih hrvatskih ulja. Jel to točno?

– Točno je, ja sam išao gore u Istru i s pokojnim Frankom Ragužom ubrao masline. Donio sam ih u Split, na Klis u SMS-ov laboratorij, ovdje smo napravili ulje od tih istarskih maslina i napravili analize dobivenih ulja. Tako su napravljena prva istarska ulja od autohtonih sorti, koliko ja znam, neka me netko ispravi ako griješim.

Zašto baš u SMS-ovu laboratoriju kod Splita, zar nije bilo drugih mjesta u državi gdje se to moglo napravit?

– Zato jer smo mi tada bili prvi i jedini laboratorij u državi koji je mogao napraviti kompletnu analitiku maslinova ulja. I bili smo ovlašteni za to od Međunarodnog komiteta za maslinovo ulje. To je bilo nedugo od osnivanja laboratorija. A malo tko zna da smo mi dobili i ovlaštenje od COI-a, Međunarodnog komiteta za maslinovo ulje i za senzoriku, to znači da smo mi u SMS-u bili i ovlašteni panel od Međunarodnog komiteta za maslinovo ulje. Dakle, imali smo sve, i certifikat za fizikalno-kemijsku ocjenu i za senzoriku.

Nakon gašenja SMS-a počeo si odmah raditi kao profesor na splitskom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu?

– Da, tamo sam predavao skupinu predmeta iz analitičke kemije. Neko vrijeme sam predavao i u Makarskoj, na Studiju gastronomije i turizma držao sam predmet Mediteranska prehrana. Išao sam u mirovinu prije tri godine i još sam nešto na PMF-u, ali i na Umjetničkoj akademiji.

Šta radiš na Umjetničkoj akademiji? Ima li tamo maslinova ulja?

– Na Umjetničkoj akademiji sam isto držao kolegije iz analitike jer je trend u konzervaciji i restauraciji da se umjetnina prvo dobro analizira, da se vidi koji su se materijali i pigmenti koristili i da se onda ti isti ili slični materijali koriste u konzervaciji i restauraciji.

Veza s maslinarima i maslinovim uljem se nastavila i nakon što si prešao na fakultet kao profesor...

– Je, pa sam onda napravio specifikaciju za zaštitu izvornosti krčkog maslinova ulja, pa specifikaciju za zaštitu izvornosti šoltanskog, pa bračkog maslinova ulja,…

A prije svih njih napravio si specifikaciju za zaštitu izvornosti dalmatinskog maslinova ulja. Ta zaštita izvornosti dalmatinskog maslinova ulja se nikad nije dogodila, riječ je o nevjerojatnom ružnom skandalu koji još uvijek traje… Kako je zapravo počela ta priča?

– Pokojni Ivica Amižić, koji je bio predsjednik Zajednice udruga maslinara i uljara Hrvatske, i njegovi prijatelji i kolege Vukšić, Balić, i drugi su još 2005. godine, dok sam ja još radio u SMS-u, došli do mene i tražili da se naprave analize kako bi se napravila specifikacija za zaštitu izvornosti dalmatinskog maslinova ulja. Dakle, inicijativa za zaštitu izvornosti dalmatinskog maslinova ulja je pokrenuta prije više od 20 godina! Godine 2010., baš kad sam ja počeo raditi na fakultetu, umro je Ivica Amižić i kako je ta specifikacija za zaštitu izvornosti dalmatinskog maslinova ulja praktički bila gotova, onda su mene zamolili da budem predsjednik te Zajednice udruga maslinara i uljara Hrvatske. A ja sam to prihvatio jer sam računao: specifikacija za zaštitu izvornosti dalmatinskog maslinova ulja je pri kraju, pa ćemo je izgurat, pa ću ja potom prepustit nekome da dalje vodi Zajednicu udruga maslinara i uljara Hrvatske. Međutim to do danas nije izgurano, dalmatinsko maslinovo ulje do danas nije dobilo zaštitu izvornosti.

Dakle, Dalmatinci su prije Istrana, prije Krčana, Cresana, Korčulana i svih drugih inicirali zaštitu svog maslinova ulja. To im nije uspjelo prvenstveno zbog interesa Todorića i "Zvijezde"…

– I Ministarstva poljoprivrede!

Ispričaj šta se zapravo dogodilo, kako je priča išla?

– Poslali smo specifikaciju u Ministarstvo poljoprivrede, ta specifikacija je prošla svu proceduru koju je trebala proći, bila je objavljena u Narodnim novinama, dakle bila je potpuno zakonski uredna. Nakon objavljivanja u Narodnim novinama ima neki žalbeni rok od mjesec dana i zadnjeg dana tog roka, odnosno…. postoje dva datuma primanja žalbe u Ministarstvu poljoprivrede…

Kako dva datuma?

– Jedan zadnjeg dana roka, a jedan dan iza dozvoljenog roka za žalbu. Dakle, postoje dva dokumenta. Jedan je prigovor došao zadnji dan, a drugi je došao dan poslije roka za prigovor. Oba su prigovora "Zvijezde", Todorićeve tada.

Zbog čega je prigovor jedan zadnji dan, a drugi dan poslije?

– Na ovo ne mogu odgovoriti da me ne tuže za klevetu, ali potpuno su isti, samo s drugim datumom. Osim toga, taj prigovor nije bio potpun.

U kom smislu?

– Prigovor nije legalno imao sve dijelove koje je morao imati.

Ali je ipak usvojen od Ministarstva poljoprivrede?

– Na prvoj sjednici povjerenstva Ministarstva poljoprivrede, koje o tome odlučuje, je odbijen, da bi potpuno isti na idućoj sjednici tog povjerenstva bio prihvaćen. Odnosno onda je povjerenstvo Ministarstva pozvalo "Zvijezdu" da dopuni prigovor, što je pravno nemoguće. I mi smo to nakon sedam, osam godina sudovanja njima dokazali. Imamo pravomoćnu sudsku presudu da prigovor pravno nije valjan, da se vraća predmet Ministarstvu poljoprivrede na ponovno odlučivanje… Sud je odlučio da Ministarstvo poljoprivrede RH nije smjelo prihvatiti taj prigovor "Zvijezde", da on nije pravno valjan.

Koga ste točno tužili i kojem sudu?

- Tužili smo Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, i to Upravnom sudu u Splitu. Ministarstvo smo tužili jer je ono tijelo koje odlučuje, "Zvijezda" više nema ništa s tim. Onda je to išlo na Viši upravni sud i kad je Viši upravni sud rekao svoju presudu, više nema mogućnosti žalbe, to je pravomoćna sudska presuda koja bi se trebala provesti. Šta je problem s Upravnim sudom? Ne može on presuditi nego on vraća predmet tijelu koje je donijelo odluku, ali da mora uvažiti to i to. Ponavljam: sud je odlučio da Ministarstvo poljoprivrede RH nije smjelo prihvatiti taj prigovor "Zvijezde", da on nije pravno valjan i da mora donijeti novu odluku, a ta je prema pravilniku koji regulira to područje zaštita izvornosti dalmatinskog maslinova ulja.

I?

– Ima već četiri, pet godina da oni još ništa nisu odlučili!

I nikom ništa! Država ne poštuje samu sebe, Ministarstvo poljoprivrede ne zarezuje pravomoćnu sudsku presudu! Kakva smo mi to država?! Kako ti to tumačiš? Zašto država Hrvatska Dalmatincima nije dala da zaštite svoje dalmatinsko ulje?

– Ne da nije dala, nego još uvijek ne da! A zašto? Dva su razloga. Jedan je šta se štiti uvozni lobi, a drugi je što Dalmacija proizvodi oko 70 posto maslinova ulja u Hrvatskoj. I takav jedan moćan brend bi, kad bi se uspio etablirati, sigurno škodio igračima koji uvoze svoje ulje.

U prvom điru i varijanti "Zvijezda" je ishodila zabranu dalmatinskog ulja jer je branila svoj interes, a šta je onda u ovoj novoj današnjoj varijanti problem? Uvozni lobi brani sebe protiv Dalmatinaca?

- Ne znam zašto, to bi trebalo pitati u Ministarstvu poljoprivrede.

Gdje smo sad u tom pokušaju zaštite izvornosti dalmatinskog maslinova ulja?

– Sad smo u fazi da smo opet na sudu. Prije oko godinu dana digli smo tužbu protiv Ministarstva poljoprivrede – za šutnju administracije. Dakle, oni trebaju postupiti po odluci suda. A ne postupaju. I onda smo mi njih tužili za šutnju administracije da nešto naprave. Ali onda su oni, da se vidi da nisu lijeni, nakon što smo mi digli tu tužbu, donijeli rješenje kojim odbacuju naš zahtjev za registraciju izvornosti dalmatinskog maslinova ulja…

Ali sud je odlučio da su bili u krivu…

– Ha-ha-ha, je, ali na to njihovo rješenje nema žalbe i mi smo onda morali dignuti drugu tužbu opet kod Upravnoga suda kojim tražimo da se poništi to njihovo rješenje o odbijanju registracije.

Dakle, hrvatska država zbog raznoraznih razloga, uglavnom nepatriotskih, već više od 15 godina ne da Dalmatincima da zaštite izvornost svog maslinova ulja…

– Otprilike tako, oni su 2005. počeli pripremati dokumentaciju, a 2011. je podnesen zahtjev. Da je išlo sve normalno i po planu, dalmatinsko maslinovo ulje bi bilo prvo ulje zaštićene izvornosti u Hrvatskoj. Kao što sam radio specifikaciju za zaštitu izvornosti dalmatinskog maslinova ulja, radio sam i specifikaciju za zaštitu krčkog maslinova ulja, potom i specifikaciju za šoltansko maslinovo ulje i za bračko maslinovo ulje. Sve su prošle i svi su dobili zaštitu izvornosti.

S obzirom na to da se u međuvremenu dogodila zaštita izvornosti i šoltanskog, i bračkog i korčulanskog maslinova ulja, je li to sad u nekoj koliziji sa zaštitom izvornosti dalmatinskog maslinova ulja?

– Ne, nije u koliziji, jer na primjer i Talijani i Španjolci imaju specifikacije iz maslinova ulja gdje je zaštićena jedna regija, a unutar regije su zaštićene mikrolokacije. To sve postoji i štima i nije to ništa novo.

Hrvatska država eto već godinama ne da priznati specifičnost i posebnu vrijednost dalmatinskog maslinova ulja, ali su to na svoj način napravili dalmatinski maslinari sami. Činjenica je da je Hrvatska postala maslinarska velesila kada su se istarskim maslinarima na natjecanju u New Yorku masovno pridružili dalmatinski maslinari i osvojili više od pola medalja. Kako komentiraš činjenicu da su se dalmatinski maslinari svjetski probudili?

– Čisto iz dišpeta su se probudili! Dok su se drugi hvalili, a Dalmatinci nisu, trebao je samo netko to pokrenuti, a to je bio Tomislav Duvnjak. Istarska županija izdašno financira svoje maslinare, dalmatinske županije to ne rade. Prema riječima već spomenutog Franka Raguža, proračun "Agroturista", istarske maslinarske udruge koja organizira Dane mladog maslinova ulja u Vodnjanu, je prije skoro 20 godina bio skoro milijun i po kuna. To je sadašnjih 200 tisuća eura! Naša udruga Zajednica udruga maslinara i ulja Hrvatske dobiva od županije za godišnji rad i aktivnosti oko 900 eura. Potrebno je da se dalmatinske županije ugledaju na Istarsku županiju i njezinu posvećenost maslinovom ulju, maslinarima i uopće poljoprivredi. Njihova županija se jako potrudila i odradila odličan posao u promociji istarskog maslinova ulja, boškarina, istarske malvazije, terana,… Prije je to vodio gospodin Antolović, sad to vodi netko drugi, ali to se vodi iz jednog centra, planirano, organizirano i tako to treba raditi.

U maslinarstvu postoje dva velika problema, koja su i svjetski problemi: komina i vegetabilna voda. Englezi su nedavno u svojim novinama napisali da je vegetabilnu vodu, s kojom nitko živ ne zna šta će, dobro piti ujutro jer ima puno polifenola koji su u njoj otopljeni… Jesu li to Englezi riješili problem vegetabilne vode?

– Englezi ga nisu riješili, a komina nije problem. Komina je dapače koristan nusproizvod, sirovina za dosta stvari. Vegetabilna voda je uvjetno rečeno problem koji se može riješiti na nekoliko načina. Vegetabilna voda se može riješiti na način na koji su to napravili Talijani. Oni su dozvolili da određenu količinu te vegetabilne vode možeš proliti po hektaru maslinika, vinograda ili čega već. Talijani imaj taj zakon koji je star i 20-ak godina. Imamo i mi sad jedan novi pravilnik od prošle godine koji to omogućava. Dozvoljeno je 80 tona po hektaru, jednako kao i u Italiji. Ali ja bih prvi svoju kominu vratio u moj maslinik jer je ona kad se iskompostira vrhunsko organsko gnojivo i kad je baciš po zemlji nema tu u roku pola godine ni polifenola ni ulja, samo povećavaš kvalitetu zemlje. Važno je ne stavit previše i ne stavit direktno uz stablo nego šire okolo. Ako vegetabilnu vodu zajedno s kominom staviš u prirodu, onda će mikrobiologija napravit svoje. Međutim šta je problem? Dovest tu kominu na zemlju, na parcelu. Gdje su naši maslinici, gdje su ti putovi? Ne ide to tako da ćeš to nakrcat u cisternu i ona donese i ispusti. Zbog toga je naše ulje i skuplje jer mi sve radimo ručno.