Na Pelješcu vrijeme ima svoj ritam – ljeto donosi gužvu i žamor, dok zima vraća mir i odmor. “Zlatna sredina“, kako kaže Ante Bogoević, najbolje opisuje njihov način života. Tamo gdje kamen i zemlja dijele isti dah, rađaju se priče koje se prenose generacijama. Jedna od njih je i priča obitelji Bogoević – priča o radu, upornosti i naslijeđu koje traje desetljećima.
Njihova maslinarska priča počinje još s pokojnim djedom Mihom, nastavlja se s ocem Matkom, a sada ju prenosi i treća generacija, sin Ante. Sve je kod njih povezano – obitelj, zemlja i svakodnevni trud.
Donosimo razgovor u kojem smo otkrili kako izgleda maslinarstvo na Pelješcu danas, što znači čuvati ono što su započeli djed i otac, te koliko ljubavi, znanja i strpljenja stoji iza svakog stabla.
Koliko imate maslina i kako su raspoređene?
Imamo 20.000 loza i oko 400 maslina. Gdje zemlja nije najpogodnija za lozu, tamo smo sadili masline. U zadnjih godinu dana više sadimo masline – imamo ih na 5 lokacija. Jedan maslinik je pored Prizrine, tu imamo oko 110 stabala. Imamo masline i pored Oskorušna, jednog stranog brda, 130 stabala i tu smo prije 4-5 godina zasadili španjolske hibridne sorte – taj dio spada pod superintenzivni maslinik. Ta mlada stabla smo najviše navodnjavali dok se ne ukorijene. Odlučili smo se na manji razmak sadnje da ih više stane i brže uđu u rod. Već treću godinu od kad smo ih posadili, imali smo prinos. S uljem smo zadovoljni, ima dosta polifenola ali nije velika razlika u odnosu na oblicu. Osjeti se jačina i pikantnost. Poviše Potomja imamo još tri maslinika gdje nam je sve ostalo.
Osim španjolskih hibridnih, koje su druge sorte?
Od pokojnoga djeda Mihe naslijedili smo stotinjak maslina, starih stotinama godina. Ostale je otac Matko zasadio tijekom 90-ih, dok je bio rat. Sadio je oblicu, levantinku, lastovku i talijanske sorte za oplodnju – leccino i pendolino. No, najviše ipak imamo oblice. Ona je simbol Dalmacije, sorta koja se uvijek iznova pokaže zahvalnom, i po otpornosti i po kvaliteti ulja.
Koliko će trajati ovogodišnja berba i kako ona izgleda u vašoj obitelji?
Ove godine beremo sigurno mjesec dana. U berbu smo krenuli ranije jer su nam ove hibridne sorte ranije sazrele – bila je sušna godina. Zbog velike vrućine u šestom mjesecu baš kad su masline cvjetale, bili smo zabrinuti hoće li išta ostati. Ne valja kada je vrućina u najkritičnijem razdoblju, a to je razdoblje cvatnje. Kod nas je isključivo ručna berba i ne koristimo tresače jer je teren poprilično stepenast. Najviše nas bere četvero, otac, mama, supruga i ja. Većinom otac i ja, a mama i supruga nam se pridruže kad imaju vremena. Nakon branja, masline stoje u gajbama maksimalno dva dana. Ovdje nam je najbliža samo jedna uljara, pa ne možemo baš svaki dan doći na red. Jedan mali dio držimo u moru, možda nekih 50 litara jer imamo stare kupce koji preferiraju takav način, ali to radimo samo za njih. Sve ostalo odmah ide u preradu.
Jeste li ove godine imali problema sa štetnicima ili bolestima?
Ove godine smo imali veliki napad mušice. Nije bilo puno štete, stavili smo indikatorne ljepljive trake pa smo po tome najviše gledali koliki je napad. Zatim smo tretirali sredstvima. Paunovog oka na ovom terenu nema jer su nam maslinici na velikoj nadmorskoj visini i uvijek ima povjetarca.
Kakva je sezona na Pelješcu, ima li manje ploda u odnosu na prošlu godinu?
Imamo redovan prinos – ove godine će možda biti nekih desetak posto manje. Najviše zbog toga što su nam prošle godine u najvećem masliniku dobro rodile oblice. Oblica neće svaku godinu imati dobar prinos, nego će svaku drugu godinu obilnije roditi. Ove godine na dosta stabala oblice nemamo puno maslina pa je uglavnom to razlog za manji urod. Što se tiče Pelješca općenito, ove godine je dosta slab urod. Vidim to i po uljari u koju nosimo svoje masline, kažu da je puno manje posla ove godine. To je uljara Bubrig koja zahvaća cijelo ovo područje, od Lovišta pa do Putnikovića – recimo na pola Pelješca. Ja bih rekao da je ploda u odnosu na prošlu godinu manje za sigurno 20-30%.
Kakvi su randmani?
Svake godine to varira. Krenuli smo ranije s berbom, tako da nam je prvi radman bio oko 11, a zadnje što smo prerađivali bilo je 17,6. Prošle godine je bila slična situacija.
Koji su vam planovi za rezidbu?
Ne idemo na polikoničnu vazu, držimo se pravila rez unatrag. Ne puštamo masline da idu u visinu jer ne beremo sa tresačima ni skalama, sve radimo sa zemlje i ručno. Tako nam je lakše – da nam je svaka grana nadohvat ruke, kada ispružimo ruku da je toliko visoka i najviša grana. Kada ima puno stabala, tako je lakše sve raditi – to me otac naučio.
Bome dobri ste, kod vas čini se nema velike razlike u odnosu na prošlu sezonu kao što je to slučaj većini ove godine.
Zahvaljujući tome što imamo dobar dio starih maslina koje imaju dobro ukorijenjeno deblo, iz godine u godinu nemamo velike oscilacije što se tiče količine i kvalitete ulja. Osim toga, koristimo stajska gnojiva s farme koja sporije ulaze u zemlju, a mlade masline navodnjavamo i pravimo skrovišta za skupljanje vode na mjestima gdje nije moguće doći autom. Puno smo vremena posvetili tome da imamo redovitije prinose, a kako godine idu sezone su sve ekstremnije. Osim vremenskih uvjeta, trenutačno nas brine i planirani prolazak brze ceste kroz Pelješac, jer bi prema sadašnjoj trasi oduzeli dio naših maslinika i vinograda.
Vaša obiteljska priča traje već desetljećima. Kako se znanje prenosilo i što vas danas motivira?
Osim što čitamo vaš časopis i preporuke na internetu, najviše se oslanjamo na znanje i iskustvo oca Matka. Masline su od djeda, otac se počeo time baviti tijekom rata, pa sada i ja. Tu ima i maslina koje smo našli, pa su ih moj otac i djed obnovili – tko zna koliko su zapravo stare, ima tu baš ogromnih debla. Nakon djeda, otac se krenuo baviti maslinama puno ozbiljnije. Znanje se kod nas kroz generacije prenosilo kroz praksu – gledaj i uči. Sve što znam o maslinama naučio me otac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....