Među presadnicama kupusa, brokule, cvjetače i kelja sve se više traži kelj pupčar, poznat i kao prokulica, prokelj ili briselski kupus. Prepoznatljiv je po brojnim malim glavicama koje rastu duž visoke, čvrste stabljike, a izgledom podsjećaju na minijaturne glavice kupusa. Kelj pupčar pripada istoj biljnoj vrsti kao kupus, brokula, cvjetača i koraba, no njegov je način rasta drukčiji – umjesto jedne velike glavice, u pazušcima listova oblikuje velik broj čvrstih pupova. Njihov razvoj počinje na donjem dijelu stabljike i postupno napreduje prema vrhu, zbog čega se i berba obavlja u nekoliko navrata.
To je povrće duge vegetacije kojemu odgovaraju niže temperature. Velike vrućine tijekom razvoja mogu dovesti do nastanka rahlih i gorkih glavica, dok svježije jesenske noći pogoduju njihovoj čvrstoći i boljem okusu. Zbog toga se kelj pupčar može saditi krajem ljeta kako bi tijekom toplijeg razdoblja razvio snažnu stabljiku i dovoljno listova, a glavice počeo stvarati kada temperature postanu ugodnije.
PLODNO I DOBRO PRIPREMLJENO TLO
Kelj pupčar najbolje uspijeva u plodnom, dubokom i dobro dreniranom tlu koje zadržava dovoljno vlage. Prije sadnje zemlju je poželjno obogatiti zrelim kompostom ili dobro razgrađenim stajskim gnojem. Svježi stajski gnoj ne preporučuje se neposredno prije sadnje jer može potaknuti prekomjeran rast lišća i oštetiti mlado korijenje.
Za uzgoj se može iskoristiti gredica na kojoj je ranije rastao krumpir, pod uvjetom da je tlo nakon vađenja gomolja dobro očišćeno i obrađeno. Kelj pupčar ne bi trebalo saditi na mjesto na kojem su prethodnih sezona uzgajani kupus, brokula, cvjetača, koraba ili druge kupusnjače. Biljke iz iste porodice napadaju slične bolesti i štetnici, pa njihovo uzastopno uzgajanje na istoj površini povećava mogućnost problema!
Za sadnju treba birati zdrave, čvrste presadnice s nekoliko razvijenih listova. Biljke se sade malo dublje nego što su rasle u posudi, nakon čega se zemlja oko korijena lagano pritisne i obilno zalije. Preporučuje se ostaviti oko četrdeset pet centimetara između biljaka te približno sedamdeset pet centimetara između redova. Kelj pupčar razvija veliku lisnu masu i zauzima mnogo prostora, pa ga ne treba saditi pregusto.
POTICANJE RAZVOJA ČVRSTIH GLAVICA
Tijekom dugoga razdoblja rasta kelj pupčar troši mnogo vode. Tlo treba održavati umjereno vlažnim, bez dugotrajnog isušivanja i naglog natapanja. Velike promjene u količini vode mogu uzrokovati slabiji razvoj glavica, njihovo otvaranje ili pucanje. Bolje je zalijevati obilnije i rjeđe kako bi voda doprla do dubljih slojeva zemlje nego svakodnevno navlažiti samo površinu. Navodnjavanje kapanjem dobar je izbor jer vodu dovodi izravno do korijena, bez kvašenja listova. Oko biljaka se može rasporediti sloj slame, pokošene i prosušene trave ili komposta. Približno dvadeset dana nakon sadnje stabljike se mogu nagrnuti zemljom kako bi biljke postale stabilnije. Kelj pupčar može narasti prilično visoko, pa ga na vjetrovitim položajima treba vezati uz čvrst kolac.
Prihrana treba biti umjerena – dušik je potreban u početnom razdoblju kako bi biljka razvila listove i stabljiku, ali njegova prevelika količina tijekom stvaranja pupova može dovesti do nastanka rahlih i manje kvalitetnih glavica.
Kada se na donjem dijelu stabljike počnu oblikovati prve glavice, može se ukloniti vršni pup. U toplijim krajevima taj se postupak obavlja najkasnije do sredine rujna. Biljka nakon uklanjanja vrha manje energije troši na rast u visinu, a više na povećanje već formiranih pupova. Vrh se ne smije ukloniti prerano jer je biljci potrebna razvijena lisna masa.
HLADNE NOĆI POBOLJŠAVAJU OKUS
Glavice kelja pupčara spremne su za berbu kada postanu zatvorene, čvrste i približno velike poput oraha. Prve sazrijevaju one na donjem dijelu stabljike, pa se berba obavlja odozdo prema gore. Gornje pupove koji još nisu dovoljno narasli treba ostaviti na biljci – oni će nastaviti rasti i moći će se ubrati tijekom sljedećih tjedana. Ne treba čekati da se listići na glavicama počnu otvarati ili žutjeti jer tada gube čvrstoću i dobivaju jači okus.
Biljke dobro podnose hladnije vrijeme, a nakon blagoga mraza glavice mogu postati slađe! Tijekom zahlađenja dio škroba u biljci pretvara se u šećere, što ublažava gorčinu. Zbog toga mnogi kelj pupčar ostavljaju na gredici i beru ga postupno, prema potrebi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....