Dobričica je niska, puzava i sposobna u kratkom vremenu prekriti tlo. Mnogi je primijete tek kada joj se među listovima pojave sitni plavoljubičasti cvjetovi. A kada se list protrlja među prstima, postaje jasno da nije riječ o bilo kakvom korovu. Iz njega se oslobađa snažan, aromatičan miris koji podsjeća na njezino srodstvo s metvicom i drugim mirisnim biljkama iz porodice usnača.
Puzava dobričica, latinskog naziva Glechoma hederacea, višegodišnja je biljka čije se stabljike ne trude dosegnuti veliku visinu. Umjesto toga putuju po površini tla, zakorjenjuju se na mjestima na kojima dodiruju zemlju i postupno stvaraju gust zeleni pokrov. Naziv vrste hederacea odnosi se na sličnost s bršljanom, premda dobričica nije njegov rođak.
Dobričica ima dugu povijest uporabe u europskoj narodnoj medicini, ali i u kuhinji. Mladi listovi koristili su se kao hrana i začin, od biljke su se pripremali različiti biljni pripravci, a mnogo prije nego što je hmelj postao neizostavan dio proizvodnje piva dobričica je služila za aromatiziranje napitka. Spoj ljekovite biljke, samoniklog povrća, začina i nekadašnjeg sastojka piva daje joj karakter kakav nema mnogo neuglednih biljaka koje danas završavaju pod kosilicom.
ZAŠTO JE PRIVUKLA POZORNOST ISTRAŽIVAČA
Tradicionalna uporaba dobričice obuhvaćala je tegobe dišnog i probavnog sustava, bolesti jetre i žuči te probleme kože. U europskoj narodnoj medicini spominjala se kod kašlja, nakupljanja sluzi i probavnih tegoba, dok su se različiti pripravci od nadzemnih dijelova biljke primjenjivali i izvana.
Danas se razlog takvom interesu traži prije svega u kemijskom sastavu biljke. Analize su u dobričici utvrdile brojne fenolne kiseline i flavonoide. Među njima se izdvajaju ružmarinska, klorogenska i kavena kiselina te rutin i različiti derivati kvercetina, luteolina i apigenina. Istraživanja dobričice prikupljene i uzgojene u Hrvatskoj također su pokazala značajnu prisutnost fenolnih spojeva i antioksidacijski potencijal njezinih ekstrakata.
U laboratorijskim istraživanjima ekstrakti biljke pokazivali su antioksidacijsko, protuupalno i antimikrobno djelovanje, a istražuju se i drugi mogući biološki učinci. Velik dio tih rezultata dobiven je istraživanjima na stanicama, laboratorijskim modelima ili pojedinim biljnim spojevima.
Ružmarinska kiselina jedan je od spojeva koji se u analizama dobričice redovito pojavljuje u većim količinama. Riječ je o biljnom fenolnom spoju koji se nalazi i u drugim aromatičnim vrstama iz porodice usnača. Uz nju su u ekstraktima utvrđeni rutin, klorogenska kiselina i brojni drugi spojevi koji mogu sudjelovati u antioksidacijskom djelovanju biljke. Zanimljivo je da sastav nije potpuno jednak kod svakog primjerka, već na njega utječu mjesto rasta, vrijeme berbe te način na koji se biljni materijal obrađuje i ekstrahira.
ZAVRŠAVALA I U LONCU I U BAČVI PIVA
Mladi listovi su jestivi, aromatični i izraženog, pomalo gorkastog okusa. Nekada su se dodavali različitim jelima, juhama i salatama, uglavnom u manjim količinama kao začinska biljka. Njezin snažan okus znači da nije povrće koje će zauzeti pola tanjura, nego biljka koja jelu daje aromu.
Prije nego što je uporaba hmelja postala široko prihvaćena, dobričica se u Europi koristila za aromatiziranje i bistrenje piva. Njezini engleski narodni nazivi povezani s pivom i danas podsjećaju na tu nekadašnju ulogu. S vremenom ju je hmelj gotovo potpuno potisnuo, pa je ta namjena biljke uglavnom ostala povijesna zanimljivost.
U prirodi se može prepoznati po zaobljenim ili bubrežastim listovima s valovito nazubljenim rubovima, četverobridnoj stabljici karakterističnoj za porodicu usnača i plavoljubičastim cvjetovima koji izbijaju uz listove. Kada se list zgnječi, oslobađa se prepoznatljiva aroma. Biljka se širi vriježama, odnosno puzavim stabljikama koje se zakorjenjuju u dodiru s tlom. To objašnjava zašto se na povoljnom mjestu ne pojavljuje kao jedan osamljeni primjerak, nego kao čitava zelena površina.
KONTROLIRANJE RASTA JE ZAHTJEVNIJE OD UZGOJA
Onaj tko želi dobričicu u vrtu vjerojatno neće imati problema s pitanjem hoće li preživjeti. Veći je izazov odlučiti koliko joj prostora želi prepustiti. Biljka se širi puzavim izdancima koji stvaraju novo korijenje na koljencima, pa se iz jednog posađenog dijela s vremenom može razviti čitava kolonija. Zbog toga je vrlo zahvalna kao niski pokrivač tla na mjestima na kojima druge biljke slabije uspijevaju, ali nije idealan izbor za malu gredicu u kojoj se njezino širenje neće kontrolirati.
Dobričici odgovara vlažno i hranjivo tlo. U prirodi se pojavljuje na livadama, rubovima šuma, uz živice i na drugim mjestima na kojima zemlja ne ostaje dugo potpuno suha. Dobro podnosi djelomičnu sjenu, a može rasti i na sunčanijim položajima ako ima dovoljno vlage. Zbog sposobnosti prilagodbe raste na različitim tipovima tla, premda se snažnije razvija na plodnim zemljištima s dovoljno vode.
Razmnožavanje je gotovo jednako jednostavno kao kod metvice. Dio ukorijenjene stabljike s nekoliko listova može se odvojiti od matične biljke i presaditi u vlažno tlo. Budući da svaki dio puzave stabljike koji već ima razvijeno korijenje može nastaviti samostalno rasti, nema velike potrebe uzgajati je iz sjemena. Dijeljenje biljke je preporučena metoda razmnožavanja.
Voda je tijekom toplijih i sušnijih razdoblja jedan od faktora koji najviše određuje koliko će se brzo obnavljati nakon rezanja. Istraživanje mogućnosti uzgoja dobričice u ekološkim uvjetima pokazalo je da su biljke tijekom sezona s povoljnim temperaturama i dovoljno vlage mogle dati tri do četiri berbe nadzemnog dijela, dok je tijekom vrlo toplog i suhog ljeta ponovni rast bio znatno slabiji i bile su moguće samo dvije berbe.
Ako se uzgaja zbog biljnog materijala, nadzemni dio može se rezati bez čupanja korijena, nakon čega se biljka ponovo razvija iz preostalih vriježa i ukorijenjenih izdanaka. Za tradicionalne biljne pripravke najviše se cijenio nadzemni dio tijekom cvatnje. Materijal namijenjen sušenju raspoređuje se u tankom sloju na prozračnom i sjenovitom mjestu kako bi se sačuvala boja i aroma. Mladi listovi namijenjeni kuhinji zanimljiviji su ranije, dok su još mekani i blažeg okusa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....