U Dalmaciji, naši stari naučili su prepoznavati bogatstvo u onome što raste uz put, na rubovima polja i među kamenjem. Tako je nastalo gorko zelje i mišancija – mješavina različitih vrsta divljeg jestivog bilja, koje se bere upravo u proljeće, u vrijeme Velikog tjedna.
GORKO ZELJE
Na Veliki četvrtak, u dalmatinskim se kućama priprema posebno jelo – gorko zelje. Taj dan – priprema za nadolazeći Veliki petak – obilježen je jednim od najstarijih običaja: jedenjem zelja, bilo da je riječ o raštici ili samoniklom proljetnom bilju.
Kada govorimo o zelju, ne mislimo isključivo na kupus. Riječ je uglavnom o kombinaciji raštike, koja se često naziva i superhranom zbog svoje otpornosti i nutritivne vrijednosti, te različitog samoniklog bilja poput mišance, grzdulje ili maslačka. U tu se mješavinu često dodaje i krumpir, koji se kuha zajedno sa zeljem kako bi ublažio njegovu prirodnu gorčinu i dao jelu dodatnu punoću.
Priprema ovog jela također slijedi stroga pravila jednostavnosti. Zelje se na Veliki četvrtak priprema "na lešo", što znači da se kuha u vodi i začinjava isključivo maslinovim uljem i solju. Nema mesa, nema jakih začina, nema kulinarskih intervencija koje bi narušile njegovu osnovnu ideju.
MIŠANCIJA
Naziv mišancija dolazi od riječi "mišati", što savršeno opisuje njezinu suštinu. To nije jedno određeno jelo s točno definiranim sastojcima, nego tradicija koja se prilagođava onome što priroda u tom trenutku nudi. U njoj se mogu naći mladi listovi divljeg radiča, maslačka, žutinice, kostriša, koprive, bljušta, mišancije u užem smislu, ali i brojne druge samonikle biljke koje su generacije prije nas znale prepoznati i koristiti. Svaka obitelj, svako selo, pa čak i svaki berač imao je svoju tajnu kombinaciju biljaka, što ovo jelo čini izuzetno autentičnim.
Priprema mišancije jednako je jednostavna kao i njezino podrijetlo – nakon branja, bilje se temeljito pere, u više navrata, kako bi se uklonila zemlja i eventualna gorčina. Zatim se kratko kuha u slanoj vodi, tek toliko da omekša, ali da zadrži svoju prirodnu boju i nutritivne vrijednosti. Nakon kuhanja se ocijedi i začini maslinovim uljem, češnjakom, a ponekad i s malo krumpira ili kapule. U nekim krajevima poslužuje se uz komad ribe, što je također u skladu s pravilima nemrsa, dok se drugdje jede samostalno.
SIMBOLIKA
Glavni razlog zašto se na Veliki četvrtak jede upravo zelje leži u biblijskoj simbolici Posljednje večere. Prema kršćanskoj predaji, Isus je sa svojim učenicima blagovao pashalnu večeru koja je uključivala i gorko bilje. Upravo ta gorčina prenosi se i na dalmatinski stol, gdje samoniklo bilje poput radiča, žućenice ili divljeg luka simbolizira gorčinu Isusove muke i težinu ljudskih grijeha.
Zelje na Veliki četvrtak simbolizira i skromnost. Kako se već od večernjih sati ulazi u razdoblje posta i nemrsa, ovakav obrok predstavlja povratak osnovama, zemlji i jednostavnom načinu života. Nema raskoši i suvišnih dodataka, samo ono što priroda daje i što je čovjeku dovoljno.
Veliki petak je najsvetiji dan kršćanske tišine, dan kada se ne slavi i ne pretjeruje, pa tako mišancija simbolizira poniznost i odricanje. Jelo koje se tada priprema ne smije biti obilno, već suprotno – mora odražavati duh posta i nemrsa. Mišancija je sastavljena od onoga što priroda spontano daje, bez kupovine, bez luksuza i bez složene pripreme i podsjeća na vrijednost jednostavnog života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....