U srpnju je objavljen novi znanstveni pregled posvećen utjecaju rogača na zdravlje ljudi, u kojem su istraživači analizirali dosadašnja saznanja o njegovu djelovanju na probavni, krvožilni, endokrini i metabolički sustav. Pozornost je usmjerena na nekoliko skupina sastojaka kojima je rogač bogat, među njima prehrambena vlakna, polifenole, flavonoide, tanine i D-pinitol. Istodobno je objavljen i sustavni pregled kliničkih ispitivanja usmjeren na kontrolu glukoze u krvi i inzulinsku rezistenciju.
SLADAK PLOD S MNOGO VIŠE OD PRIRODNIH ŠEĆERA
Rogač, latinskog naziva Ceratonia siliqua, zimzeleno je stablo iz porodice mahunarki koje je stoljećima dio mediteranskog krajolika. Njegove tamnosmeđe mahune sastoje se najvećim dijelom od pulpe, dok manji dio otpada na tvrde sjemenke. Sjemenke imaju važnu industrijsku primjenu jer se iz njih dobiva rogačeva guma koja služi kao zgušnjivač i stabilizator, dok je pulpa dio ploda koji se koristi u prehrani.
Rogač je prirodno bogat šećerima. U pulpi oni mogu činiti skoro polovicu mase suhe tvari, pri čemu najveći dio otpada na saharozu, a prisutni su i glukoza i fruktoza. Zbog toga rogač ima izraženo sladak okus i smanjuje potrebu za dodavanjem šećera u pojedine recepte.
Ono što rogač razlikuje od mnogih drugih prirodno slatkih namirnica je velik udio prehrambenih vlakana. Ovisno o sorti, zrelosti i načinu obrade, njihov udio u pulpi može biti vrlo visok, a najveći dio čine netopiva vlakna poput celuloze, hemiceluloze i lignina. Uz njih dolaze polifenoli, među kojima su galna kiselina, katehini i različiti flavonoidi te tanini.
Posebnu pozornost znanstvenika privlači D-pinitol, prirodni spoj iz skupine ciklitola. Rogač se ubraja među njegove bogatije prehrambene izvore, a istražuje se zbog moguće uloge u regulaciji metabolizma glukoze i djelovanja inzulina.
ŠTO GOVORE NOVA ISTRAŽIVANJA?
Sustavni pregled kliničkih istraživanja objavljen 2026. donio je jednu važnu poruku: nije dovoljno pitati djeluje li rogač na šećer u krvi, već je potrebno pitati u kojem obliku se konzumira, u kojoj količini i kod kakvih ispitanika.
Analizirano je petnaest kontroliranih kliničkih ispitivanja. Kod zdravih osoba čvrsta hrana koja je sadržavala rogač uglavnom je bila povezana s niskim do umjerenim porastom glukoze nakon jela u usporedbi s uobičajenim proizvodima bogatim ugljikohidratima. Kada su se prah ili izdvojena vlakna rogača koristili u tekućem obliku, rezultati su bili slabiji ili međusobno neujednačeni. To sugerira da djelovanje pojedinog sastojka nije moguće potpuno odvojiti od hrane u kojoj se nalazi. Vlakna, šećeri, polifenoli i drugi sastojci međusobno djeluju tijekom probave, pa ista količina rogača ne mora proizvesti isti metabolički odgovor u kruhu, napitku, sirupu ili izdvojenom dodatku prehrani.
Kod osoba s poremećenim metabolizmom glukoze određeni proizvodi dobiveni od mahuna rogača i obogaćeni inozitolima povezani su s umjerenim poboljšanjem pokazatelja inzulinske rezistencije.
Posebno zanimljivo istraživanje objavljeno je u svibnju 2026. U dvostruko slijepom, randomiziranom i placebom kontroliranom kliničkom ispitivanju sudjelovale su pedeset i dvije osobe s potvrđenim predijabetesom. Dio ispitanika tijekom devedeset dana uzimao je specifičan tekući koncentrat od rogača bogat D-pinitolom, mioinozitolom i D-kiroinozitolom, ukupno 6,66 grama dnevno. Nakon devedeset dana u skupini koja je uzimala pripravak od rogača zabilježeno je smanjenje glikiranog hemoglobina s prosječno 5,6 na 5,3 posto, dok se u placebo skupini vrijednost gotovo nije promijenila. Smanjila se i glukoza natašte, a poboljšani su i pojedini pokazatelji inzulinske rezistencije i osjetljivosti na inzulin. Tijekom testa oralnog opterećenja glukozom zabilježeni su povoljniji rezultati vezani uz odgovor glukoze i inzulina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....