Veliki čičak, latinskog naziva Arctium lappa, pripada porodici glavočika. Raste na mjestima s dovoljno dubokim tlom za razvoj snažnog korijena. Riječ je o dvogodišnjoj biljci koja tijekom prve godine stvara veliku lisnu rozetu i pohranjuje hranjive tvari u korijenu, dok u drugoj razvija visoku stabljiku s ljubičastim cvjetovima i bodljikavim glavicama. Najviše se cijeni korijen izvađen tijekom prve godine, dok je još mesnat, čvrst i prikladan za jelo. U drugoj godini postaje tvrđi, vlaknastiji i manje ukusan.
KORIJEN BOGAT VLAKNIMA
Jedan od najzanimljivijih sastojaka korijena čička je inulin, vrsta topljivoga prehrambenog vlakna koje ljudski probavni enzimi ne razgrađuju u tankom crijevu. Ono dolazi do debelog crijeva, gdje služi kao hrana korisnim crijevnim bakterijama. Zbog toga se inulin opisuje kao prebiotičko vlakno koje može poduprijeti rad probavnog sustava. Veće količine kod osjetljivih osoba mogu izazvati nadutost, plinove i nelagodu pa ga je dobro uvoditi postupno.
Korijen sadrži fenolne spojeve, flavonoide i polisaharide te manje količine vitamina i minerala, među kojima se navode vitamin C, kalij i magnezij, a laboratorijska istraživanja pokazuju antioksidativno djelovanje pojedinih sastojaka. U narodnoj medicini korijen, listovi i plodovi upotrebljavali su se za pripremu čajeva, uvaraka, tinktura i obloga. Čičak se povezivao s poticanjem probave i mokrenja te njegom kože i vlasišta. Od korijena se priprema i uljni pripravak za suhu kosu, kožu glave i pojavu prhuti. Takvo ulje može omekšati vlas i ublažiti suhoću.
U JAPANU JE CIJENJENO KORJENASTO POVRĆE
Dok se na našim prostorima čičak uglavnom promatra kao samonikla biljka, u Japanu se njegov korijen uzgaja kao povrće poznato pod nazivom gobo. Jede se i u Koreji, Tajvanu te drugim dijelovima Azije. Okus mu je zemljast i blago slatkast, a podsjeća na spoj mrkve, celera i pastrnjaka.
Prije kuhanja korijen se dobro opere i lagano ostruže. Zatim se reže na tanke ploške, trakice ili štapiće, a može se kratko namočiti u vodi kako bi se ublažila gorčina i spriječilo tamnjenje. Priprema se kuhanjem, pirjanjem, pečenjem ili prženjem te se dodaje juhama, varivima i jelima s rižom. U japanskoj kuhinji poznato je jelo kinpira gobo, u kojem se tanko narezani korijen pirja sa začinima i sezamom. Jestivi su i mladi listovi te nezrele cvjetne stabljike, ali zahtijevaju pravilnu pripremu.
Bodljikave glavice čička ostavile su trag i izvan prehrane – švicarski inženjer Georges de Mestral primijetio je kako se nakon šetnje sitne glavice uporno drže za njegovu odjeću i pseću dlaku. Promatranjem pod povećalom uočio je kukice koje se hvataju za vlakna, što ga je potaknulo na razvoj sustava kopčanja poznatog pod nazivom Velcro. Tako je biljka koju mnogi uklanjaju iz dvorišta poslužila kao nadahnuće za proizvod koji se danas koristi na odjeći, obući, torbama i brojnim drugim predmetima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....