Šta se dogodi kad se dvoje Splićana nađe na rivi u Hvaru da bi odradili intervju. Ništa. Doslovno. Dobro, ne skroz doslovno. Sjeli smo u smolu. Oboje. Prije toga smo, u skladu s tradicijom, popili kavu na rivi. Čim smo sjeli, bilo je: "Slušaj, iman neka pitanja, al amo prvo popit kavu." Pa smo prvo popili kavu. Prošli smo uobičajeno žuganje, nema dobrog bureka na otoku, nema stvarne konkurencije na tržištu rada… Dok smo komentirali situaciju s količinom i kvalitetom kuhara na Hvaru, Tea Jakaša je rekla skromnu rečenicu: "Ja san dobar kuvar na Hvaru, ali u Zagrebu san ja jedan od 500."
Čisto da spriječimo osjetljiva ega od nepotrebna kostriješenja, nije bit te rečenice to da na Hvaru nema dobrih kuhara. Na Hvaru ima vrhunskih restorana s vrhunskim jelima, osobljem i uslugom. Bit te rečenice je u tome što je Tea svjesna sebe. To je ključ uspjeha. Znati da vrijediš, no znati da učenje nikada nije gotovo. I sama Tea to kaže. Što više uči, napreduje i usavršava se, to je više svjesna da ne zna ništa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....