Krumpir je toliko svakodnevna namirnica da je lako zaboraviti kako zapravo može biti jako zdrav. Namjerno smo to tako formulirali, jer - nažalost - u većini slučajeva to nije. Sav onaj pire krumpir i svi oni prženi krumpirići koje obožavate teško bi se mogli nazvati zdravima za razliku od, recimo, krumpira lešo s maslinovim uljem, a kako se različita jela od krumpira međusobno razlikuju po sadržaju vrijednih sastojaka, tako se međusobno razlikuju i različite sorte. Pa i vrste.
Recimo, ljubičasti krumpir. Možda ste ga već primijetili u bolje opskrbljenim trgovinama, no sasvim je moguće da ga niste prepoznali kao krumpir i to ponajprije zahvaljujući ljubičasto-modroj boji kore. Ako ste se ikad zapitali što je to uopće, upravo vam nudimo odgovor.
Njegova specifična nijansa dolazi od antocijana, skupine biljnih pigmenata koji su poznati po antioksidativnom djelovanju. Riječ je o istim spojevima koji se nalaze u borovnicama i kupinama, pa upravo oni ljubičastom krumpiru daju dodatnu nutritivnu vrijednost u odnosu na obični.
Zanimljivo je i da neka istraživanja upućuju na nešto blaži glikemijski odgovor. Drugim riječima, može sporije podizati razinu šećera u krvi u usporedbi s nekim sortama običnog krumpira.
Kod pripreme vrijedi jedno jednostavno pravilo. Ako želite sačuvati što više tih vrijednih pigmenata, izbjegavajte dugo kuhanje u velikoj količini vode. Antocijani su topljivi u vodi i osjetljivi na visoke temperature, pa dio može prijeći u vodu i izgubiti se.
Bolji izbor su pečenje u pećnici, kuhanje na pari ili priprema u kori, jer se tako zadržava više boje i okusa, a ako ga baš pošto-poto želite skuhati, u vodu dodajte i par kapi nekog kiselog sastojka - primjerice octa ili limunovog soka - jer će blago kisela sredina pomoći očuvati antocijane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....