Koliko kilograma je previše? Treba li gledati BMI, postotak masnog tkiva, godine ili visinu? U svijetu u kojem nas svakodnevno bombardiraju savjeti o prehrani, dijetama i “idealnim mjerama”, granica između zdravlja i pretjerivanja postala je zamagljena. Jedni vjeruju da je nekoliko kilograma viška znak da “dobro živimo”, drugi se izgladnjuju u potrazi za savršenom linijom, dok treći odgađaju promjene sve dok se ne pojave prvi zdravstveni problemi. Upravo u toj zbrci suvremenog života, gdje sjedimo više nego ikad, jedemo usput i često bez mjere, pitanje tjelesne težine postaje puno više od estetike - postaje pitanje dugovječnosti.
Živio više od 100 godina
Na to je upozoravao i Fyodor Grigorievich Uglov, jedan od najpoznatijih ruskih kirurga koji je živio više od sto godina. Njegovo iskustvo, temeljeno na desetljećima rada s pacijentima, vodilo ga je do jednostavnog, ali danas često zanemarenog zaključka: prekomjerna težina nije bezazlena pojava, nego ozbiljan rizik za zdravlje.
Zanimljivo je da takvo razmišljanje nije novo. Još je Hipokrat tvrdio kako debljina skraćuje život i povećava vjerojatnost bolesti. Uglov je stoljećima kasnije samo potvrdio isto - ali s konkretnim primjerima iz stvarnog života.
Primjer iz života
Jedan od njih posebno mu se urezao u pamćenje. Na predavanju je upoznao dvojicu braće gotovo iste dobi. Na prvi pogled činilo se da su otac i sin. Razlika nije bila u godinama, nego u načinu života. Stariji brat cijeli je život radio, kretao se, ostao aktivan i u mirovini, dok je mlađi živio bez reda, često mijenjao poslove i prepustio se neaktivnosti. Posljedice su bile vidljive - višak kilograma, narušeno zdravlje i stalni odlazak liječnicima.
Uglov je kroz takve primjere jasno pokazivao da problem nije samo u genetici, nego u svakodnevnim navikama. Sličnu razliku vidio je i kod svojih pacijenata - dvoje ljudi iste dobi, sličnih životnih okolnosti, ali potpuno različitog ishoda nakon bolesti ili ozljede. Oni s viškom kilograma i sjedilačkim načinom života teže su se oporavljali i češće razvijali komplikacije.
Normalna težina
Za njega je bilo ključno pitanje - što uopće znači “normalna” težina? Njegov odgovor bio je jednostavan: visina u centimetrima umanjena za 100 (ili za 105 kod viših osoba). No, važnije od same brojke bilo je upozorenje da godine nisu izgovor za debljanje. Suprotno uvriježenom mišljenju, dodavanje kilograma nakon četrdesete ili pedesete, smatrao je, ne znači da tijelo “prirodno traži više”, nego da mu počinjemo davati više nego što mu treba.
Umjerenost, kretanje i disciplina
Rješenje koje je zagovarao nije bilo radikalno niti komplicirano. Temeljilo se na tri stvari: umjerenosti, kretanju i disciplini. Savjetovao je svakodnevno hodanje, izbjegavanje lifta, boravak u prirodi i održavanje aktivnog načina života bez obzira na godine. Kada je riječ o prehrani, njegova je filozofija bila gotovo asketska - ustati od stola s blagim osjećajem gladi, jesti jednostavnu hranu, izbjegavati rafinirane proizvode i ne pretjerivati s količinama.
Posebno je isticao i svoj desetodnevni režim prehrane, tvrdeći da se uz disciplinu u tom razdoblju može izgubiti i do pet kilograma. Za one koji već imaju problem s viškom kilograma, preporučivao je kratkotrajni režim prehrane koji može pomoći u pokretanju mršavljenja, ali je uvijek naglašavao da je dugoročna promjena navika jedini pravi put.
Četiri obroka dnevno, lagana večera i naglasak na povrću, voću, nemasnom mesu i ribi - bez velikih restrikcija, ali i bez izgovora. Ograničiti bijeli kruh, slatkiše, rafinirane proizvode i velike količine ugljikohidrata. Zadnji obrok trebao bi biti lagan i prije večeri, primjerice jogurt ili kefir.
U vremenu kada tražimo brza rješenja i čudesne dijete, Uglovljeva poruka djeluje gotovo staromodno. No upravo u toj jednostavnosti leži njezina snaga. Nije problem u tome što ne znamo što treba raditi, nego u tome što često biramo lakši put, sve dok nas tijelo ne upozori drugačije.
Na kraju, njegova filozofija svodi se na jednu rečenicu koju je često ponavljao: ne prejedajte se. U svijetu prepunom pravila, brojki i trendova, možda je upravo to najjednostavniji - i najtočniji - savjet koji imamo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....