Mogu li slatka hrana i šećeri pogoršati ili uzrokovati anksioznost i depresiju? Stiglo je zabrinjavajuće istraživanje

Visok unos dodanog šećera, osobito kroz zaslađene napitke, sve je uvjerljivije povezan s većim rizikom od anksioznih poremećaja – i to ne samo kod mladih, nego i u odrasloj dobi. Nova sustavna analiza iz 2026. u časopisu Journal of Human Nutrition and Dietetics pokazuje da tinejdžeri koji često posežu za sokovima, energetskim pićima i zaslađenim čajevima imaju oko 34 posto veće izglede za dijagnozu anksioznog poremećaja u odnosu na vršnjake koji takve napitke piju rijetko. 

Radi se o prvoj velikoj sustavnoj recenziji i meta-analizi koja je ciljano pratila vezu između konzumacije zaslađenih napitaka i anksioznosti u adolescenata na uzorku više od 70 tisuća mladih iz devet promatranih studija. Autori su analizirali istraživanja objavljena između 2000. i 2025. godine, u kojima se pratio unos gaziranih pića, zaslađenih sokova, energetskih pića, aromatiziranih mliječnih napitaka te slatkih čajeva i kava, a anksioznost se mjerila kroz dijagnozu poremećaja ili pomoću standardiziranih upitnika. Kada su sve podatke spojili u meta-analizu, dobili su da visoka konzumacija tih pića nosi 34 posto veći rizik za anksiozni poremećaj.

PORUKA AUTORA

Zbog svega toga autori poručuju da bi javnozdravstvene kampanje koje ciljaju smanjenje unosa zaslađenih pića mogle imati smisla ne samo zbog pretilosti i dijabetesa, nego i kao dio strategije za zaštitu mentalnog zdravlja mladih.

Istovremeno, nova analiza podataka UK Biobanka – baze koja prati desetke tisuća ispitanika u Velikoj Britaniji – dodatno je razotkrila složenu vezu između unosa šećera i simptoma generaliziranog anksioznog poremećaja (GAD) u odraslih. U tom je istraživanju na oko 84 tisuće sudionika analiziran ukupni unos šećera te različitih podtipova (glukoza, fruktoza, maltoza, saharoza), a anksioznost se mjerila pomoću standardiziranog upitnika GAD‑7. Rezultati su pokazali nelinearne, doza-ovisne odnose: dok se unos šećera unutar otprilike 5 do 10 posto ukupnog energetskog unosa nije povezivao s pogoršanjem anksioznosti, iznad tih pragova rizik za povišene GAD‑7 rezultate značajno je rastao, osobito kod sredovječnih odraslih i žena. Posebno se istaknula saharoza – klasični "bijeli šećer" – koja je bila najdosljednije povezana s jačim anksioznim simptomima, bez obzira na spol. Autori zaključuju da i prirodni i dodani šećeri mogu pridonijeti pogoršanju anksioznosti, te da su potrebne strože prehrambene preporuke i dodatna istraživanja.

POVEZANI MEHANIZMI

Zašto bi šećer uopće imao toliku težinu kada govorimo o mentalnom zdravlju? Stručnjaci ističu nekoliko međusobno povezanih bioloških mehanizama, od kojih prvi i najvidljiviji mnogi osjećaju na vlastitoj koži: nagli skok i pad šećera u krvi. Nakon unosa velike količine šećera, glukoza u krvi brzo raste, a tijelo odgovara snažnim lučenjem inzulina, što šećer može naglo srušiti ispod početne razine – baš tada se često javljaju drhtavica, lupanje srca, razdražljivost i nemir, simptomi koji lako oponašaju ili pojačavaju anksioznost. Osim toga, sve je više dokaza da prehrana bogata dodanim šećerima potiče kroničnu, niskostupanjsku upalu, uključujući i neuroinflamaciju u dijelovima mozga zaduženima za obradu emocija, poput amigdale i prefrontalnog korteksa, što može narušiti sposobnost regulacije stresa. U igri su i neurotransmiteri: istraživanja na životinjama i ljudima sugeriraju da dugotrajno visok unos šećera može poremetiti ravnotežu serotonina i GABA‑e – tvari koje inače djeluju umirujuće i pomažu u stabilizaciji raspoloženja. Neki autori upozoravaju i na ulogu osi crijevo – mozak: prehrana prebogata šećerom mijenja sastav crijevne mikrobiote, što se sve češće dovodi u vezu s većom sklonošću anksioznosti i depresiji.

VAŽAN DETALJ

Važan detalj u svim ovim radovima jest da je odnos između šećera i anksioznosti vjerojatno dvosmjeran. Iako meta-analiza u adolescenata jasno pokazuje da je visoka konzumacija zaslađenih pića povezana s većim rizikom od anksioznih poremećaja, autori upozoravaju da nije moguće isključiti obrnuti smjer: moguće je da su mladi koji već osjećaju anksioznost skloniji posezati za slatkim napitcima kao brzom "utjehom". Isto vrijedi i za odrasle – osobe s kroničnim stresom i emocionalnim poteškoćama češće koriste šećer kao mehanizam samoliječenja, što kratkoročno donosi osjećaj olakšanja, ali dugoročno produbljuje problem i stvara začarani krug žudnje, naglih promjena raspoloženja i pojačane tjeskobe.

Na sve to se nadovezuje i nalaz druge velike meta-analize iz 2024., koja je pokazala da visoki ukupni unos šećera značajno povećava rizik od depresije, iako je veza s anksioznošću u toj analizi bila slabija – što upućuje na to da šećer može igrati ulogu u čitavom spektru emocionalnih poremećaja, od tjeskobe do kronične depresije. Stručnjaci stoga sve češće pozivaju da se šećer promatra ne samo kroz prizmu kalorija i tjelesne težine, nego i kao važan faktor mentalnog zdravlja tijekom cijelog života.

IMA I JEDNA OGRADA

Iako znanstvenici još uvijek ne mogu tvrditi da šećer "izravno uzrokuje" anksiozne poremećaje, poruka najnovijih radova je jasna: što je veći i dugotrajniji unos, osobito kroz zaslađene napitke, to su veće šanse da će se u pozadini razvijati neželjene promjene u mozgu i psihoemocionalnom stanju. Istodobno, čini se da umjerenost donosi zaštitu – istraživanje na UK Biobanku sugerira da zadržavanje unosa šećera unutar 5 do 10 posto dnevnog energetskog unosa ne nosi isti rizik, a možda čak ima i neutralan ili blago povoljan učinak na anksioznost. Praktično, to znači da već jedna limenka Cole od 330 ml, koja sadrži oko 35 grama šećera, može premašiti preporučenu dnevnu granicu "slobodnih šećera" od 30 grama za osobe starije od 11 godina, kako navode britanske smjernice. U tom kontekstu, stručnjaci sve češće predlažu vrlo konkretne strategije: zamjenu gaziranih i energetskih pića vodom, nezaslađenim čajem ili nezaslađenom kavom, postupno smanjivanje šećera u kavi i čaju, te oslanjanje na cjelovitu, minimalno prerađenu hranu koja ne izaziva dramatične skokove i padove glukoze. Ako se pritom uzme u obzir i činjenica da su anksioznost i depresija danas među vodećim uzrocima invaliditeta u svijetu, jasno je zašto se u stručnim krugovima sve glasnije govori da je vrijeme da šećer prestanemo shvaćati olako – osobito kada je riječ o mentalnom zdravlju djece, mladih, ali i odraslih!