Naš liječnik izradio popis vitamina, minerala i dodataka prehrani koje ima smisla uzimati, ali samo kod ovih ljudi

Liječnik Igor Berecki u tekstu za magazin Bug (cijeli tekst OVDJE) analizira industriju dodataka prehrani, razdvajajući marketing od znanstveno utemeljenih činjenica i pokušavajući odgovoriti na pitanje kada suplementi zaista imaju smisla.

Industrija suplemenata danas nudi gotovo sve – od "imuniteta u kapsuli" do "energije u prahu" – stvarajući dojam da je ljudskom organizmu stalno nešto potrebno nadoknaditi. Police trgovina i ljekarni prepune su proizvoda koji obećavaju bolje zdravlje, više snage i otpornosti, no znanost često te tvrdnje ne potvrđuje. Ipak, stvarnost nije crno-bijela: dodaci prehrani nisu ni beskorisni ni čudotvorni, nego mogu imati smisla u točno određenim situacijama.

Ključna ideja je jednostavna: suplement ima opravdanje samo kada postoji stvarna potreba. To može biti dokazani manjak nutrijenta, povećana potreba organizma ili specifičan cilj, poput poboljšanja sportske izvedbe. U suprotnom, suplementacija se često svodi na naviku ili osjećaj da "činimo nešto za zdravlje", bez stvarnog učinka.

Berecki razlikuje nekoliko vrsta suplementacije. Prva je korekcijska, kada se nadoknađuje konkretan manjak, primjerice željeza ili vitamina B12. Druga je preventivna, poput uzimanja folne kiseline prije i u ranoj trudnoći. Treća je funkcionalna, vezana uz specifične ciljeve kao što su snaga ili izdržljivost, gdje se koriste dodaci poput kreatina ili kofeina. Četvrta je, kako ističe, uglavnom marketinška – proizvodi "za imunitet", "detoks" ili "vitalnost", koji često nemaju čvrstu znanstvenu podlogu.

Trudnoća je primjer gdje suplementacija ima jasnu i dokazanu ulogu. Folna kiselina smanjuje rizik ozbiljnih razvojnih poremećaja kod fetusa i treba se uzimati već prije začeća. Ostali nutrijenti, poput željeza, vitamina D ili joda, uvode se prema individualnim potrebama, prehrani i nalazima, a ne po principu univerzalnih preporuka.

Vitamin D često se ističe kao gotovo univerzalno rješenje za zdravlje, no dokazi za široke preventivne učinke, poput smanjenja rizika od raka, nisu potvrđeni. Ipak, u određenim skupinama – djeci, starijima ili osobama s manjkom – njegova primjena ima smisla.

Slično vrijedi i za vitamin B12 i željezo, koji su ključni kada postoji manjak, ali ne donose dodatnu korist zdravim osobama s urednim vrijednostima. Kod starijih osoba ili onih s ograničenim unosom hrane, proteinski dodaci mogu biti praktičan način unosa hranjivih tvari, dok kreatin ima najviše smisla u kontekstu treninga snage.

U sportu, unatoč velikom broju proizvoda na tržištu, tek manji broj dodataka ima jasnu znanstvenu potvrdu – među njima kreatin, kofein i neki drugi specifični spojevi. No i tada vrijedi isto pravilo: dodatak ima smisla samo ako odgovara konkretnom cilju.

Neki suplementi, poput kolagena, magnezija ili omega-3 masnih kiselina nalaze se u svojevrsnoj sivoj zoni: mogu imati određene koristi, ali su često promovirani kao univerzalna rješenja, što nije u skladu s dokazima.