Proljeće polako kuca na vrata pa su marljive i radišne pčele izišle iz svojih košnica u potragu za proljetnim nektarom i peludom. Na Braču u ovom dijelu godine najbolje prolaze pčele na istočnoj strani otoka, na kojemu se nalaze tri velike plantaže badema pa imaju dobru ispašu.
Na otoku ima registriranih nešto više od 60 pčelara s tisuću košnica. Pčelari djeluju kroz dvije udruge, jedna se zove "Kaduja", a druga "Bračke kamene košnice". Jasno, ima i onih pčelara koji nisu uključeni u udruge, ali riječ je o malome broju.
Po riječima čelnika tih udruge, broj košnica i pčelara posljednjih godina polako raste, a posebno ohrabruje da se pčelarstvom bavi sve više mladih, te među njima ima i osnovaca i srednjoškolaca. Tu ljubav prema pčelama uglavnom su naslijedili od svojih očeva, odnosno u obiteljskome krugu.
Lanjska godina, osobito jesen, što se tiče meda bila je iznimno izdašna. Jesenska paša bila je bogata vrijeskom, bršljanom i planikom. Zanimljivo je spomenuti kako se sve količine bračkoga meda bez problema plasiraju i prodaju na samom otoku, i to uglavnom na kućnome pragu. Brački med je zbog svoje kvalitete iznimno cijenjen i tražen. Pčelama, naime, za ispašu stoji medonosno bilje kao što su kadulja, lavanda, ružmarin, drača i vrijesak te brojna stabla voćaka.
Kilogram bračkog cvjetnog meda prodaje se po cijeni od 15 do 20 eura.
Za proizvodnju jednog kilograma meda pčele moraju obaviti u prosjeku između 100.000 i 150.000 pojedinačnih letova te skupiti i preraditi nektar iz najmanje tri milijuna cvjetova. To tvrdi znanost i struka. Nadalje, jedna pčela tijekom svoga života proizvede najviše jednu žličicu meda, a njezin je životni vijek kratak i traje od 40 do 45 dana.
Kamene košnice
Na Braču pčelarstvo ima dugu tradiciju. U Pustinji Blaca sredinom 18. stoljeća bile su podignute 333 kamene košnice, a meda je bilo toliko da se koristio umjesto šećera. Nadalje, popovi glagoljaši su svoj med izvozili u Trst, a kažu da je stizao i do carskog Beča. Ostalo je zapisano kako je Brač 1860. godine proizvodio 1.650 funti meda, što je nešto manje od jedne tone po današnjim mjerilima, i 250 kilograma voska.
Kamene košnice nalaze se i u malom bračkom mjestu Dolu, a arheolozi tvrde da potječu iz 16. stoljeća, što je pravi arheološki raritet gotovo na cijelom Mediteranu. Dio njih obnovljen je 2016. godine. Slagane su, odnosno zidane, u tehnici suhozida, a pokrivene su kamenim pločama, krovićima. Stručnjaci tvrde kako se na otoku Braču nalazi više takvih kamenih košnica nego na cijelome Mediteranu.
Duga je povijest i suživot Bračana s pčelama. Tako je prirodoslovac, opat Albert Fortis 1773. godine, prigodom posjeta otoku, napisao: "Brač je od davnina poznat zbog odličnog meda." Međutim, na temelju tadašnjega Bračkog statuta bilo je zabranjeno strancima, bez obzira na njihov društveni i osobni položaj, držati i uzgajati pčele na otoku. Za prekršitelje su bile predviđene visoke globe, a strancima su se smatrali svi oni koji ne stanuju na otoku, odnosno oni koji nemaju očinskih i majčinskih dobara. Tadašnji brački Senat je tu odluku "prihvatio s 56 kuglica, dok su samo tri bile protiv".
Tako su Bračani štitili sebe i svoja prirodna dobra, odnosno, modernim rječnikom kazano, svoje prirodne resurse.
O tradiciji meda na Braču najbolje svjedoči i stari recept "Brački medenjaci", koji je svoje mjesto našao i u hrvatskim kuharicama te je na otoku otrgnut zaboravu jer se sve češće priređuje, a njegovu recepturu uče i oni koji se obrazuju za zanimanje kuhar.
A koliko su pčele bitne za opstanak ljudskoga roda, posvjedočio je veliki znanstvenik Albert Einstein, koji je upozorio: "Nestanu li pčele na planetu Zemlji, čovjeku ostaje još oko četiri godine života."
I za kraj možemo zaključiti: "Med smanjuje gorčinu života i budimo zato zahvalni pčeli jer bez nje med nikada ne bismo jeli."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....