Malo je što našem narodu tako milo kao jedna dobra, stara hajka. Tu njemačku riječ, koja u originalu označava skupni lov ili progon, toliko smo prigrlili i učinili svojom da nam je bliska gotovo koliko i fjaka. Kako se mijenjaju godišnja doba, mijenja se i meta, ali ne brinite, ovog ljeta mali iznajmljivači mogu predahnuti jer je otvorena sezona lova na nove kapitalce – konobare. Koliko se u javnosti lamentira o njihovim primanjima, neupućeni bi gotovo pomislili da je to zato što bi se svi rado mijenjali za njihovo mjesto, ali prilično bi se prevarili. Nije hajka tu da se postane plijen, nego da ga se pojede.
Ali ovaj put ni ne govorimo o “običnim” konobarima u prosječnim restoranima i kafićima, nego o onima koji su servis, psiholog, sommelier, babysitter, poliglot i prodajni savjetnik u jednom. Ako ste ikada bili u restoranu više klase, znate o kome pišemo.
Odaju ih dva budna oka i osmijeh koji vas dočeka već pri ulasku, kao i ruka koja vas ljubazno usmjerava prema vašem stolu. Elegantno se krećući između gostiju, gotovo neprimjetno prate svaki vaš pokret, bez osjećaja da vas netko stalno nadzire. Nekako se pojave baš u trenutku kada poželite nešto pitati, naručiti još jedno piće ili zatražiti preporuku. Upravo ta mjera između pažnje i nenametljivosti ono je što dobru uslugu čini posebnom, a takav trud gosti često žele i dodatno nagraditi, pa nije čudno da se spominju iznosi od 3000 do 5000 eura mjesečno. Teško, međutim, da itko može zaraditi toliku cifru u bilo kojem restoranu.
Koliko su suptilne razlike između prosječnog i vrhunskog konobara, te u kojoj mjeri visina primanja ovisi o vrsti ugostiteljskog objekta u kojem radi, pokušali smo doznati od predsjednika Udruge barmena Split Ante Žige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....