StoryEditorOCM
Pričevrste vinove loze

Autohtone dalmatinske sorte: upoznajte bijelo blago Dalmacije, puno ga je više nego što mislite! Ove su najzanimljivije

Piše Kruno Filipović
27. svibnja 2025. - 18:26

Ampelografija je znanost koja proučava vinove loze. Zato ćete ponekad čuti kako se pojam ‘ampelografski‘ koristi u značenju ‘u odnosu na lozu‘, od grčkoga ‘ampelos‘ što znači loza. U našem primjeru, Dalmacija je iznimno ampelografski bogata, što znači da ima puno različitih sorata vinove loze. Još preciznije, to obično podrazumijeva izvorne ili, kako još kažemo, autohtone vinove loze.

Ponekad vam se čini da gotovo svako mjesto ima svoju lozu. Ruku na srce, bojim se da bi teško bilo pronaći osobu koja ih zna sve, osim možda autora kakvog ampelografskog priručnika kakav je ‘Zelena knjiga‘. Ovakva bioraznolikost, posebice kada se radi o izvornim sortama koje dugo rastu na nekom području, znači vrlo dugu povijest vinogradarstva. Potrebno je puno vremena da nastane neka nova loza, bilo križanjem, bilo propagacijom. Iz toga proizlazi da su davno došle prve što još potvrđuju i neki arheološki nalazi.

image

Radionica Bijelo blago Dalmacije na Vinskom Podrumu Slobodne Dalmacije, voditelj Kruno Filipović
 

Nikola Vilić/Cropix

Procjenjuje se da u Dalmaciji živi više od sto i dvadeset vinovih loza koje su specifične baš za Dalmaciju. Ovo je vrijedno svjedočanstvo duge tradicije dalmatinske vinske regije. Ujedno, bogat je izvor rasadnog materijala i mogućnosti križanja, sadnje ili kupažiranja prilikom stvaranja vina. Neke od njih smo odabrali za našu radionicu na Vinskom podrumu da ponešto o njima ispričamo i ljubiteljima vina.

Postoji nekoliko načina kako možete posložiti vina za kušanje. Jedan je od njih, primjerice, po slatkoći, kada vina slažete od onoga s najnižom razinom sladora prema najslađem. Ako imate zadatak posložiti suha vina u kojima nijedno nema ostatke šećera, obično ih nastojite posložiti po svježini, ali onda na prvo mjesto ide ono najsvježije.

Potonje nam je pravilo na prvo mjesto izvuklo bogdanušu, sortu koja je prirodno obdarena vrlo naglašenom svježinom. Na kušanju je bilo vino Hvar Hills Bogdanuša iz prošlogodišnje berbe. Ugodno, pitko i osvježavajuće vino čije arome podsjećaju na rano ubrano voće, jabuke i limune. Ovakav je stil vina sve traženiji i činjenica da topla Dalmacija može napraviti takvo osvježavajuće vino znači puno.

image
Nikola Vilić/Cropix

Sljedeća je na redu bila Maraština PZ Putniković koja je kao sorta po eleganciji odmah iza bogdanuše. Nježna i lagana, ali s malo nižom svježinom. Maraština se na Korčuli i ponegdje na Pelješcu naziva i rukatac, vrlo je popularna posljednjih godina otkako su joj vinari posvetili pažnje i prestali na nju gledati kao lozu koja isključivo spada u kupaže. Uzorak iz vinarije Putniković je vinificiran u ponešto rustikalnijem stilu pa ima malo i punoće koju tradicionalnija publika cijeni, no mnoge su danas lepršave i osvježavajuće.

Treće je mjesto po svježini zauzela jedna kujundžuša, ugodno iznenađenje ove male smotre prije svega jer je još uvijek slabo zastupljena na radionicama, ali još i više iz razloga što je bila sortno odlično pogođena. Publika je mogla točno nakon zelenog voća prvog vina i nešto zrelijeg i koštičavog voća drugog vina, detektirati cvjetne mirise žutog cvijeća kakve možete naći u dobro odrađenoj kujundžuši kakva je bila Jerković Kujundžuša iz vinarije Jerković u Runovićima. Ako želite naučiti što je sortnost kujundžuše u najboljem svjetlu, nećete pogriješiti s Jerković Kujundžušom.

image
Nikola Vilić/Cropix

Sasvim je smisleno da se na sljedećem mjestu našao jedan lumbarajski grk. I to kakav grk. Jedan od cjenjenijih, jedan od nagrađivanijih. Dolazi iz vinarije Zure u Lumbardi i dijelom iz ruku vještog i talentiranog enologa, Ivana Batistića, a drugim dijelom iz ruku njegova brata Marka, jednako vještog vinogradara i pravog šaptača lozama. Grk je moćna sorta koja ne prestaje impresionirati čak i one velike znalce. Kombinira visoku zrelost i koncentriranost, pogotovo s položaja Defora, s mineralnošću

što nije toliko česta osobina među lozama. Ovaj je grk svakako moćniji od prethodnih vina i ujedno zadnji u nizu koji nije prolazio neki oblik njegovanja i odležavanja.

Slijedio ga je pošip iz linije Elegance vinarije Skaramuča s Pelješca. Važno je istaknuti liniju jer ona podrazumijeva kratko njegovanje u drvenim bačvama. Pošip je danas u svojoj trećoj eri u kojoj je lakoćom dokazao da može biti i elegantan i njegovan u drvenim posudama. Umjerena je tijela pa je i prikladno da ima umjerene alkohole. Teško je izdvojiti arome koje potječu od bačve što je svakako pohvalno. Ovaj je pošip još uvijek lijepe voćnosti uz nešto razvijeniju kompleksnost i dugi završetak.

image
Ante Baranić/Cropix

Drugačiji tip njegovanja dolazi u vinu Ager vinarije Plančić s otoka Hvara. Vinarija je u fazi određenog zaokreta prema kupažama što je vrlo vrijedno. Možda i najbolji način da se osobine vina ujednače i harmoniziraju, a na posve prirodan način. U blendu je za svježinu zadužena ranije spomenuta bogdanuša koja se upravo ističe tom osobinom, a u određenoj mjeri tijelo i kompleksnost dolaze od još jedne od tih naših neobičnih, jedinstvenih sorata kao što je parč.

Vino je napravljeno u stilu ‘jantarnog‘, odnosno kao macerat što znači da, premda je bijelo, fermentacija se odvijala na kožicama grožđa. Ovakva vina imaju svoj poseban svijet i stil u kojem nerijetko osjetite miris cvijeta lipa, prosušene marelice i prezrele dunje.

image
Nikola Vilić/Cropix

U velikoj završnici, i na moje oduševljenje, imali smo prilike kušati dubrovačku malvasiju vinificiranu kao prošek iz vinarije Matela. Moje je oduševljenje stoga što ova aromatična sorta daje izuzetno lijep prošek. Razlog tome je što obiluje cvjetnim aromama koje kada se isprepletu s uobičajenim aromama prošeka, on dobije jedan još ljepši miris i aromatiku koja će ga zasigurno izdvojiti među ostalim prošecima. Malvasija dubrovačka raste i drugdje u svijetu, ali jedan od najstarijih dokumenata koji ju izrijekom spominje dolazi s područja Cavtata još potkraj 14. stoljeća što je nedvojbeno uvrštava u našu izvornu ampelografiju.

Svaka od ovih sorata dolazi u nekoliko različitih stilova, a sve one samo su mali dio duge liste dalmatinskih loza. Težak je zadatak procijeniti značaj i vrijednost ovog bogatstva, a malo tko zna koje će još sorte oduševljavati neke nove naraštaje vinskih zaljubljenika. Ono što je sigurno je da je Dalmacija stvarno pod nekom sretnom zvijezdom.

image
Tom Dubravec/Cropix
image
Nikola Vilić/Cropix
image
Ante Baranić/Cropix
image

Radionica Bijelo blago Dalmacije na Vinskom Podrumu Slobodne Dalmacije, voditelj Kruno Filipović
 

Nikola Vilić/Cropix
image
Nikola Vilić/Cropix
image
Nikola Vilić/Cropix
image
Nikola Vilić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2025 06:54