“U restoran ‘Boškinac’ stigla Michelinova zvjezdica, na zid je ‘zavidao’ osobno vlasnik Boris Šuljić!”, “Šuljićeve namirnice iz otočne kužine hrana su za bogove”, “’Boškinac’ je meka za gurmane”...
Ovakvi su naslovi nastajali mnogih godina u reportažama o “Boškincu”, zbilja posebnom mjestu na Pagu. Podigao ga je Boris Šuljić sa svojom obitelji, na brijegu podalje od vreve turističke Novalje i svega što ljetni šušur donosi u to mjesto.
Hotel “Boškinac” od početka je bio neka drugačija priča, hedonistički raj za istančano gurmansko nepce, oaza mira, boja, mirisa i tišine, smiraj i opuštanje.
Krase ga tradicionalni, a opet u jednu ruku i suvremeni ambijent, vrhunsko osoblje i vedri domaćini, koji su uvijek i svakom gostu spremni ponuditi djelić čarolije pomoću koje već dugo uspješno brode poslovnim vodama i temeljem čega su već godinama uzastopce “vlasnici” prestižne Michelinove zvjezdice istaknute na svome fine dining restoranu.
Često se snimalo i pisalo o “Boškincu”, ali on nikada nije bio samo hotel i prestižni restoran, već i vinarija i konoba, mjesto gdje se susreću tradicija i moderno ugostiteljstvo i hotelijerstvo, stoga ne čudi što je hotel “Boškinac” redovito na listi finalista nagrade “Adrian” naše medijske kuće za najbolji mali i obiteljski hotel. U slučaju “Boškinca”, u sklopu hotela nalaze se i fine dining restoran i konoba.
Bila je stoga ovo još jedna prigoda za postsezonsku ćakulu s Borisom Šuljićem, vrhunskim ugostiteljem i paškim turističkim dionikom.
– Ustrajno radimo na isporuci “dobara i kvalitete” i to je ono što nas zaokuplja u nijansiranju svega toga... Najteže je doći do tih nekih visina jer trošiš puno “goriva”, a kad dođeš do onoga što si planirao, nijanse su u pitanju: hoćeš li nešto poslužiti na ovaj ili onaj način? Baš kao priča o avionu koji se penje brzo i napreduje do nekih visina. Poslije su samo nijanse te koje čine razliku i na tome radimo. Na kvaliteti hrane, kvaliteti posluživanja...
Zadovoljni sezonom
Michelinov znak je laskav, ali i zahtjevan?
– Da, tako je. Zahtjevno je jer se sve te stvari prepoznaju, ali nekad znaju biti i zbunjujuće za potrošače koji nisu toliko sofisticirani pa mnogo toga poistovjećuju s fine diningom. Ne i za sloj ljudi koji je visoko senzibiliziran za tu vrstu doživljaja jer to nije samo hrana i samo nutritivna zadovoljština, nego se tu radi o mnogočemu. Dosta je to skup sport, taj cijeli fine dining koji traži puno ljudi, rada koji se onda manifestira kroz neke detalje, kao u atletici gdje presuđuju stotinke sekundi – kaže Šuljić.
Proteklom su sezonom u “Boškincu” zadovoljni, bila je vrlo izazovna zbog općeg dojma koji se stvorio da smo skupi, da ne dajemo vrijednost za novac...
– Uglavnom su to istinite činjenice, da su mnogi lovci u mutnom neopravdano podizali cijenu, iskoristili trenutak kao no name lokali s niskom reputacijom koji su dominatno turističkog karaktera, isporučuju robu s visokom maržom, a niskim ulaznim troškovima, ne moraju zapošljavati visokostručan kadar, isplaćuju ga svakako... To je loše za sve, za nas je to pogotovo loše jer nama to ruši ugled kao destinaciji, a nas stavlja u skepsu prema gostu u smislu “svi oni petljaju, muljaju”, pa ponovno moraš graditi reputaciju i razuvjeravati.
Ne možeš tu kriviti državu, loše je to od strane ljudi s niskom razinom svijesti i društvene odgovornosti te niskim osjećajem za posao kojim se bave. Podcjenjuju i gastronomiju i turizam, a turiste i “mute” u tome, uzmu im novac i to je onda sve skupa loše. Taj mi je moment u glavi kao najsignifikatniji za ovu godinu, a vjerojatno i za ovu koja slijedi jer nikada se jedna devijacija ne može smiriti u jednoj godini. Usporedno s tim, profitabilnost pada u ugostiteljstvu. U turizmu gdje su veće tvrtke s većim portfeljima kamping gostiju, a manjim udjelom hotelskih gostiju, to se kompenzira jer ulazni troškovi nisu tako veliki u kampovima, troškovi su tamo gdje je veliki udio servisa i veći broj takvih zaposlenika – ističe Šuljić.
Što se tiče gastronomije, za ovu su godinu uspostavili model bruncha jer su ručkovi u fine diningu u laganom padu, što zbog vrućina, određenih zazora u potrošnji i sl.
– Brunch je tu zgodno uletio kao trend i to se s dobrom ponudom i finim stvarima pokazalo vrlo uspješno, jer je prihvatljiv publici kao kasni doručak, raniji ručak, u opsegu do trideset eura. U fine diningu smo naravno ostali na inzistiranju kvalitete namirnica, izbora dobavljača, promjene menija, podizanja standarda posluživanja i tehničkih pretpostavki. Neku rekonceptualizaciju u tom smislu nećemo raditi za iduću godinu sigurno ništa – kaže Šuljić.
Osim fine dining restorana, gdje je headchef poznati Matija Bregeš, podjednako je dobro radila i konoba. Ta su se sva restorana nadopunjavala u smislu različitog karaktera i ponude.
“Boškinac” je trenutno u “zimskom režimu”, zatvorili su prije desetak dana i sad je osoblje na godišnjim odmorima ili u različitim radnim kombinacijama.
Kreativna kuhinja
Aktualni su radovi oko proizvodnje vlastitog vina, pretoci, popravci i slično, tako da jedan dio ekipe ostaje u “brigadnom ustroju” da se svi ti poslovi završe do dvadesetog prosinca, pa sve do rezidbe oko dvadesetog siječnja.
Boutique hotel “Boškinac” izgrađen je u polju, udaljen oko sedam stotina metara od mora, te dva kilometra od Novalje.
S balkona i kaskadnih terasa pruža se pogled na novaljsko polje, a opuštanje uz vanjski bazen okružen ležaljkama, baldahinima i mediteranskim raslinjem budi osjećaj povezanosti između prirode i čovjeka.
Hotel je sklad profinjenog luksuza i iznimne udobnosti u kombinaciji s kreativnom kuhinjom i atraktivnom vinarijom. Svaka soba ima svoju temu i boju, a nosi ime prema lokalnim nazivima predmeta i biljaka, ovisno o dizajnu prostorija koje su stilski uređene biranim prirodnim materijalom i ručno izrađenim namještajem.
Kao finalisti “Adriana”, u “Boškincu” ističu kako u hotelu nisu podizali cijene, već su ostali na razini prošle godine. Imali su ovoga ljeta blagi rast gostiju, ali, kažu, ništa što bi značajno odskakalo od uobičajenog, tako da su se uglavnom držali u nekim očekivanim vrijednostima.
Nova turistička godina donosi i nova gastronomsko-turistička uzbuđenja, kao ona kad je u Boškincu slavni, nažalost pokojni, Anthony Bourdain kuhao, jeo i opuštao se ćakulajući duboko u noć s Borisom i hrvatskim chefovima uz pokoju čašu Bibichevih vina.
Na istom su mjestu uživali i nebrojeni sladokusci, gurmani, bonkulovići, vitezovi plemenitih nepaca koji su slavu “Boškinca” pronosili puno dalje od otoka Paga, Dalmacije i Hrvatske.
Za “Boškinac” zbilja vrijedi ona poznata “da se dobar glas (i okus) daleko čuje i prenosi”...•
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....