Kad se uđe u dvorište uljare Simunić u Podstrani, prva stvar koja se primijeti nije buka strojeva, već žamor maslinara. Zrak je gust od mirisa svježe samljevenih maslina, a atmosfera je gotovo pa zarazno vesela – svi nešto pričaju, smiju se, dobacuju jedni drugima. Maslinari se nestrpljivo muvaju oko svojih kašeta, znatiželjno promatraju vrata uljare, pokušavaju uhvatiti pogled nekog od radnika, kao da će im upravo on donijeti prvu kap njihova zlata. U jednom kutu netko pokazuje fotografije s berbe, drugi komentiraju koliko im je rodilo, a treći se žale na moljca i mušicu – vječne neprijatelje maslinika.
Tu, usred žive vreve, stoji vlasnik uljare, Marin Simunić, čovjek koji s osmijehom pozdravlja svakog maslinara, a sve ih zna po imenu.
– Ove godine smo počeli s preradom 4. listopada. Znali smo da je napad moljca i maslinove mušice velik, iako nismo očekivali da će biti ovoliko ozbiljan. Zbog toga su maslinari dosta rano počeli brati. Do ovih kiša što su bile sada, randmani su bili izvrsni jer u maslini nije bilo vode – pet do šest kila, puno više maslinara je bilo ispod pet kila, nego preko šest. Maslinari su bili prezadovoljni, međutim, zbog kiša, to se sada pokvarilo – sada se kreće oko sedam kila. Očekujemo gužvu još možda koji dan, do Svih svetih. Nakon toga posao sigurno pada barem 50 posto.
Dok razgovaramo, miješaju se zvukovi strojeva. Masline se slijevaju u drobilice, a radnici užurbano prelaze s jedne strane prostora na drugu. Sve se odvija u ritmu koji obitelj Simunić zna napamet – godinama već prate taj isti proces i dok se masline pretvaraju u ulje, Marin nam objašnjava izazove koje je ova sezona donijela.
– Od ploda, što se tiče količinski, ima ga dosta manje nego prošle godine. Znamo da je prošla godina bila rekordna i teško da će se uskoro ponoviti. Što se tiče kvalitete, sorta oblica najviše je nastradala. Tu stvarno ima svega. Nismo još radili nikakve analize, ali maslinari to oberu i u što kraćem roku prerade, tako da vjerujem da će se nešto uspjeti i spasiti. S druge strane, kvaliteta ulja sorti poput leccina i levantinke je dobra, one su relativno zdrave.
Od jutra do ponoći
U uljaru dolaze maslinari odasvud – od Marine pa sve do Makarske. Imaju i mušterije s otoka, sa Šolte i tako redom. Uljara Simunić je već više od dva desetljeća sinonim za pouzdanu preradu i obiteljski rad. Marin i njegova obitelj stoje iza svake kapi ulja koja iziđe iz njihovih strojeva.
– Ovaj posao sam naslijedio od oca, radimo već 25 godina. Otkad je on ovo pokrenuo, od prve sam godine bio uz njega. U posljednje vrijeme se povukao zbog zdravstvenih razloga, ali ostala je tu mater, žena, sin od 17 godina koji pomaže kad nije u školi i kći. Uz njih imamo još trojicu ljudi na ispomoć – kaže Marin.
Sezona prerade u Podstrani znači rad od jutra do mraka. Unatoč umoru i gužvi, u njegovom tonu nema žalbe. Više je tu navike i ponosa, nego težine. Dok je bila kiša, uljara bi radila od osam ujutro do devet navečer. Sad, kad je ljepše vrijeme, Marin i njegova obitelj počinju s radom već u šest ujutro, a završavaju oko ponoći.
Tijekom cijelog razgovora iz dvorišta dopire smijeh. Netko je upravo dobio svoje ulje – nosi ga pažljivo, gotovo svečano. Maslinari se vesele i tapšu po ramenima – sezona je u punom jeku.
Kad maslina sretne uljaru
Zatim nas je Marin upoznao s maslinarom koji je strpljivo čekao svoj red, gospodinom Marijom Tomićem. Njegove masline nalaze se u Podstrani, u pola polja između mora i brda. Posjeduje 280 stabala maslina, sorte uglavnom oblica, levantinka, leccino, pendolino i lastovka. Mario, i njegova dva sina počeli su s berbom početkom desetog mjeseca i upravo završavaju.
– Suša, klimatske promjene su učinile svoje i uroda je upola manje nego prošle godine. Kvaliteta je isto slabija jer je bilo maslinove muhe i malo moljca, ali kod nas u Podstrani gdje je škrta zemlja, lapor, tupina, plitko tlo, masline su osjetile veliku sušu. Oblica je na nekim stablima bila veličine ploda višnje. Volio bih da je bilo malo kiše, Podstranu je kiša zaobišla onda kada je bilo najpotrebnije – objašnjava nam Mario.
U uljaru dolazi od kada ona i radi, s uslugom je zadovoljan. Prisjeća se kako je to bilo prije kada nije u blizini postojala uljara.
– Prije se išlo u Makarsku, a još prije toga na Brač. To je bilo mukotrpno. Navečer bi došao kamion i ukrcao masline koje nisu bile svježe ubrane. Sve je to stajalo u kući, u vodi. Tada su ljudi na to bili prisiljeni jer nisu imali uvjete.
Ante Komar prvi put donosi svoje masline u uljaru Simunić za koju je saznao preko interneta. Donosi masline od punice čiji se maslinik nalazi u Kaštel Sućurcu. Problema sa štetnicima nije bilo, a s berbom su počeli 28. listopada.
– Prošle godine je bilo oko 225 kg maslina, ove godine je malo podbacilo, neke masline su se i čistile pa neće biti kao lani. Bere nas troje – nema puno berača, nema puno ni maslina.
Sa sezonom je zadovoljan maslinar Mario Klarić čije se masline nalaze u Sumpetru, a sveukupno ih je pedeset – sorte uglavnom oblica i malo levantinke.
Nije urod ništa specijalno manji u odnosu na prošlu godinu, zavisi kako koja je pozicija. Dolje pri moru je dobro, u brdu je loše. U berbu sam krenuo od 5. do 10. listopada, imao sam 250 kg. Sad sam brao ostatak i to je sad 300 kg sveukupno. Razmak u berbi sam napravio zbog oblice koju je malo takla mušica pa sam taj dio odmah pobrao. Zadnje tri godine dolazim u uljaru Simunić, prije sam išao u uljaru Ivanišević – vrhunski su jedni i drugi. S Marinom sam se od kada dolazim ovdje povezao – ne samo kao s vlasnikom uljare, nego i kao s osobom koja razumije cijeli proces prerade.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....