Dr. Blake Livingood je stručnjak za prirodnu medicinu i kiropraktičar iz Sjeverne Karoline, koji upozorava da redoslijed kojim jedemo obroke može značajno utjecati na razinu šećera u krvi.
- Ako samo zamijenite redoslijed kojim jedete određene namirnice možete značajno spustiti vaše razine šećera u krvi nakon obroka, i to do 70%. A uz to, i smanjiti inzulin koji je vašem tijelu potreban, i to upola.
- Dakle, isti tanjur, ista hrana - ali kompletno drukčiji rezultati. Ovo je točan redoslijed koji treba pratiti. Prvo, započnite s vlaknima, lisnatim povrćem, brokulom, krastavcima i drugim dobrim izvorima vlakana. Zatim prijeđite na ugljikohidrate poput riže, kruha, koji se brzo pretvaraju u šećer u vašem tijelu i ubrzano pristižu u vaš krvotok te podižu razine šećera - govori liječnik, ističući da vlakna mijenjaju cijeli ovaj proces.
- Ona djeluju poput štita, oblažući vaš želudac, tako da ti jednostavni ugljikohidrati ne mogu tako brzo protjecati i najednom pristići u krvotok. Zatim, pojedite protein, meso, ribu, jaja, mahunarke. Protein šalje vašem tijelu signal da je sito.
- Nakon toga unesite u tijelo zdrave masti poput avokada, orašastog voća, maslina. Masti sprječavaju proces razgradnje hrane, držeći vas sitijima - poručuje.
Brzina pražnjenja želuca je važan faktor
Povećanja glukoze u krvi nakon jela uzrokuju tzv. glukoznu toksičnost. Znanstvenici su u jednoj studiji pokazali da prehrambene masti i proteini mogu utjecati na porast glukoze u krvi nakon obroka i na otpuštanje inzulina. Brzina pražnjenja želuca je važan čimbenik koji određuje porast glukoze nakon jela. Dodavanje izvora masti obroku usporava pražnjenje ugljikohidrata iz želuca, čime se smanjuje porast glukoze u krvi. Izvor proteina može izazvati dovoljnu sekreciju inzulina, a povećanje glukoze u krvi nakon obroka je minimalno.
Preporučena razina glukoze u krvi natašte je ≤ 100 mg/dl. Prema Američkom udruženju za dijabetes, glukoza natašte između 100 i 126 mg/dl i glukoza u krvi 2 sata nakon obroka od 140-200 mg/dl ukazuju na poremećaj tolerancije glukoze. Dijabetes se dijagnosticira kada je glukoza natašte >126 mg/dl, a 2 sata nakon obroka >200 mg/dl. U jednoj studiji, prosječna razina glukoze natašte kod sudionika bila je 96,0 ± 8,5 mg/dl, što je u granicama normale. Budući da su sudionici pazili na prehranu, razine glukoze natašte i nakon jela bile su blizu ciljanih vrijednosti.
U studijama poremećaja tolerancije glukoze, povišenih masnoća u krvi, hipertenzije i abdominalne pretilosti, žene su češće pogođene od muškaraca. Razlog tome je napredak tehnologije koji olakšava život, ali smanjuje fizičku aktivnost. U našoj studiji razine glukoze natašte kod muškaraca i žena nisu se značajno razlikovale.
Masne stanice kod odraslih sisavaca izlučuju proteine (adipokine) koji djeluju kao hormoni. Kada se masnoća u tijelu poveća, povećava se i količina tih proteina. Među njima su TNF, interleukin-6 i rezistin, koji igraju važnu ulogu u nastanku inzulinske rezistencije i povišene glukoze u krvi kod pretilih osoba. U našoj studiji postojala je veza između udjela tjelesne masti i glukoze natašte, ali budući da je BMI sudionika bio u normalnom rasponu, i udio masti i razine glukoze bili su u ciljanom rasponu.
Ugljikohidrati otpuštaju inzulin
Makronutrijenti su važni za odgovor glukoze u krvi. Ugljikohidrati brzo povećavaju glukozu u krvi i potiču otpuštanje inzulina. Proteini u prehrani također stimuliraju otpuštanje inzulina i glukagona, a porast aminokiselina nakon obroka ovisi o brzini probave proteina. Sekrecija inzulina važna je u odgovoru na povećanje produkata probave proteina u crijevima, a intenzitet odgovora ovisi o koncentraciji aminokiselina u krvi, a ne o njihovoj ukupnoj količini.
Druga je studija ispitivala učinak 50 g glukoze uz različite količine masti i proteina na indeks glikemije kod zdravih ljudi. Utvrđeno je da unos masti zajedno s glukozom nije značajno smanjio glukozu u krvi, dok su proteini imali 2-3 puta jači učinak na smanjenje porasta glukoze. Kombinacija 0 g masti i 30 g proteina značajno je smanjila glikemijski odgovor. U drugom istraživanju ispitivao se učinak 10 različitih proteinskih namirnica (poput čokoladnih keksa, orašastih plodova, muffina, tjestenine) na porast glukoze u krvi.
Sve namirnice imale su istu energetsku vrijednost. Utvrđeno je da su namirnice s visokim udjelom proteina izazivale manji porast glukoze u krvi, a najbrži porast glukoze zabilježen je između 15. i 30. minute nakon obroka.
U drugoj studiji, 48 zdravih osoba s normalnim BMI-jem dobilo je različite opcije doručka s jednakom količinom masti i različitim količinama proteina. Opcije s većom količinom proteina (30 g) i vlakana smanjile su porast glukoze u krvi u odnosu na opcije s manjom količinom proteina (10 g). Najveći porast glukoze zabilježen je kod doručka s više ugljikohidrata i manje proteina, dok su nakon 120 minuta razine glukoze kod svih opcija bile gotovo iste kao početna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....